VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 114

114 item reverend i domini praepositus Zagrabiensis et Chasmensis, Joannes Somogy, Jacobus Capronczay, nec non domini vicebanus, magister viceprothonotarius regni, Nicolaus Thompa, Christophorus Mikulich, Sigismundus Domianich, Gabriel Chernkoczy et Joannes Ruchich deputantur, qui in termino per dominum reverendissimum praefigendo ad id muneris convenire, et eadem privilegia regestrare, non obstante unius vel alterius absentia, debebunt«

s

). Kako vidimo, novi odbor, u kojemu nema ni jednoga člana predjašnje deputacije, znatno je brojniji i po članovima svojim ugledniji od prvoga. Dok prvi odbor imade samo četiri člana, novi odbor broji ih dvanaest; suviše su u tom odboru sam biskup zagrebački Franjo Ergeljski, glasoviti prepozit zagrebačkoga kaptola Benko Vinković, nedavno još učenik Dvorničićeve pravničke škole, onda prepozit začesamskoga kaptola, pa kanonici Ivan Šomogji i Jakov od Koprivnice; od svjetovnjaka ističe se banovac ili viceban Gašpar Konjski i u listopadu prošle godine izabrani viceprotonotar Petar Znika, koji je jamačno mnogo doprinio, da je došlo do toga odbora. I po djelokrugu novi je odbor imao širu zadaću. Dok je prvi odbor imao pročitati i regestrirati samo privilegija kraljevstva, novomu je odboru namijenjena zadaća, da se bavi i »drugim spisima« (alia instrumenta), koja se tiču kraljevstva. Jesu to jamačno protokoli i akta hrvatskih sabora, a naročito članci tih sabora, koji su bili potvrdjeni kraljevskom sankcijom, te tako postali zakonima kao i artikuli ugarskih sabora. Posljednju takovu sankciju bijaše dosad izdao kralj Mati ja Habsburgovac u Požunu 6. prosinca 1608., potvrdivši ponovo od kralja Rudolf a pred nekoliko mjeseci (16. I. 1608.) sankcionirane hrvatske saborske zaključke od 5. lipnja 1604.

4

). Nema podataka, po kojima bi se moglo ustanoviti, kad je odbor stao raditi i u kojem pravcu. Ali nema sumnje, da se je dao na posao. Na još intezivniji rad pobudio ga je pak ugarski sabor u Šopronu od god. 1635., koji je, misleći, da samo njemu pripada zakonodavna vlast, člankom 18. s napisom »Leges et statuta condendi authoritas penes regem et regnum est: privatorum constitutiones irritae« proglasio privatnim (dotično neobvezatnim) sve odredbe, koje nijesu stvorene u ugarskom saboru i potvrdjene od kralja. Prema tomu ne bi imali javno-pravne snage ni artikuli hrvatskih sabora, naročito ako nijesu potvrdu stekli od kralja. 3

) Šišić, op. cit. V. str. 458—459. *) Šišić, Op. c. V. str. 9—10. Vidi još moju radnju: »Zaključci hrvatskih sabora i njihova sankcija za prva tri Habsburgovca« (Vjesnik hrv. arheološkog društva, nove serije sveska XI., 1910/11. str. 18—22).