VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 115

115 Hrvatski sabor u Zagrebu od 26. travnja 1635. smatrao je za potrebito, da objasni svoje stanovište u toj stvari. On je prema 18. članku ugarskoga sabora stvorio ovaj zaključak: »Siquidem ex novissima regni Hungariae constitutione omnes eae constitutiones, quae extra publicas eiusdem regni Hungariae diaetas in regnis et comitatibus eidem regno annexis et incorporatis privatim sancita forent, per regiam maiestatem vel confirmari vel vero pro nullis haberi debeant; quo commodius horum regnorum constitutiones sacratissimae suae maiestati confirmandas repraesentari possint: ad easdem ex earum multitudine magis necessarias regnisque his utiliores, pro termino per dominum magistrum prothonotarium praefigendo deputantur: generosi et egregii, idem dominus magister Petrus Znika, Georgius Petrichewych, Sigismundus Domianich, Petrus Sporarich, Gabriel Czernkoczy, Lucas Zmolchych, Joannes Ruchych et alter Joannes Zakmardy, non obstante unius vel alterius absentia«.

5

). Sabor dakle bira opet zaseban odbor, i to same svjetovne pravoznance (a nijednoga svećenika), koji će iz obilja pismenih odredaba ili ustanova kraljevstva izabrati one, koje su za nj potrebitije i korisnije, pa da se onda odnesu kralju na potvrdu. Sabor to čini, da ovim ustanovama hrvatskim pribavi zakonsku valjanost, premda bijaše ugarski sabor zaključio, da samo njegovi artikuli kraljevskom sankcijom postaju pravi zakoni, a nipošto odredbe ili ustanove pridruženih kraljevina i županija. Po odredbi protonotara Petra Znike sastao se je u ustanovljenom roku izabrani odbor od sedam lica, da sve statute ili konstitucije u protokolima pregleda i one izabere, koje bi trebalo podvrći kraljevskoj sankciji. Odbor je pregledao sve saborske zapisnike počev od god. 1609. pa do god. 1635., pa je izabrao jedno trideset članaka ili artikula, koje bi trebalo podvrći kraljevskoj potvrdi. Članci se nižu kronologijskim redom: I.

—III. potječu iz god. 1609., članci IV. i V. iz god. 1610., članci VI.—VIII. iz g. 1611., artikuli X.—XII. iz g. 1612., art. XIII.—XV. iz g. 1614., nadalje članci XXVII. i XXVIII. iz g. 1630., i napokon članak XXIX. iz god. 1633. Najviše članaka (I., IL, XIII., XXVI.) tiče se vjerskih poslova, kojima se hereticima (evangelicima) zabranjuje boravak u Hrvatskoj; jedan član odredjuje globu za magnate, koji ne dolaze na hrvatske sabore, a jedan opet odredjuje kazan za one državljane, koji dolaze oružani na sabore, te ondje gaze »salvus conductus« svojim postupanjem. Još je u konceptu bio članak (XXX.) o kaznama za one, koji riječima vrijedjaju svoje protivnike pri raspravama u saboru. s

) Kr. državni arhiv u Zagrebu; Prothocolla regni congregationum, II. str. 323. *