VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 4

God. 1903. izabran jé I. podpredsjednikom „Društva umjetnosti", u kojem je marno djelovao uz predsjednika dr. I. Kršnjavoga za cijelo vrijeme opstanka toga društva. Kraljevim riješenjem od 17. novembra 1909. promaknut je dr. Bojničić ad personam u VII. činovni razred i 3. decembra položio je u tom svojstvu službovnu prisegu. God. 1910. 29. septembra podijeljen mu je naslov i značaj javnog izvanrednog sveučilišnog profesora, a iste godine 15. decembra imenovao ga je ban članom novoosnovanoga „Povjerenstva za čuvanje umjetničkih i historičkih spomenika u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji" za god. 1911.—1915. Ban Škerlec obnovio je to 15. III. 1916. na daljnih pet godina (1916.—1920.). God. 1914. 11. maja imenovan je kr. ugar. dvorskim savjetnikom. 6. jula 1916. promaknut je u viši stepen VI. činov. razreda, dok je 1. oktobra 1918. stavljen u evidenciju prekobrojnim u statusu VI. činov. razreda. Uredbom N. K. V. nasljednika Prijestolja od 28. aprila 1921. o prevodjenju na dinarske plaće preveden je kao ravnatelj kr. zem. arhiva VI. čin. razreda s 1. majom i. g. 4. aprila 1924. preveden je konačno kao direktor zem. arhiva u VI. grupu I. kategorije 10. stepena. Za svoga boravka u Budimpešti tijesno je prijateljevao sa poznatim magjarskim učenjakom Pulszky-jem. Ovaj ga upozna sa slobodnim zidarstvom i uvede unj. 1890. bude primljen u budimpeštansku ložu „Korvin Matyas". Povrativši se u domovinu u Zagreb radio je oko osnutka slobodno-zidarske lože, i doista već 1892. osnova u Zagrebu ložu „Hrvatska Vila", koja ga izabrala svojim starješinom. God. 1894. povuče se od slobodnog zidarstva, ali se opet 1912. natrag vrati, kad je loža „Ljubav bljižnjega" otpočela u Zagrebu svojim djelovanjem. Otad je djelovao u loži predavanjima i redigovanjem raznih publikacija. Početkom god. 1925. uze pobolijevati i umrije od kapi (po drugi put udaren) 11. juna 1925. u 2 sata poslije podne u svom stanu u Kukuvićevoj ulici br. 34 u II. katu lijevo (Učiteljski dom). Ostavio je udovu, kćerku Vjeru udatu Zamola, poznatu slikaricu, sinove Stjepana, člana hrvat, zagreb. kazališta, i Ivana, dr. prava. Pokopan je 13. juna u 11 sati prije podne na mirogojskom groblju. Nadgrobni mu je govor držao ban. savjet, dr. Adolfo Mihalić i dr. Josip Nagy u ime činovništva držav. arhiva. Ostavio je djela i časno ime !