VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 211

211 jeden lep cigleni krov, i da rečeni cimper poletva tako, da nikaj ne bude falilo, nego sam cigel gore postaviti. K tomu da takajše jeden lep turnić od sunčanoga ishoda oposred na začelku poleg danoga obrisa napravi, postavi, pobije i pokrije tako, da se pleh bude na gotovo mogel pribijati. Ja pako dužen budem ludi dati, kada se cimper bude gore vlekel, kuliko bude potrebno na pomoć. Ter to vse tako, da se bude paščil, da se krov bude mogel pred zimum pokriti. Turnić pako, ako bi se ne mogel pred zimum dogotoviti, da ga na protuletje dogotovi i gore postavi, kako je gore napisano. Ja pako za njegov trud i delo obećal sam mu plaće i Iona vu gotoveh penezeh sto i petdeset rajnškov i likofa pet veder vina. Za veruvanja radi dah mu ov list iliti konvenciju, rukum mojum podpisan, i pečatjum zapečaćen; on pako, pokehdob da pisati ne zna, postavil je križ rukum svojum mesto podpisanja. Michael Skerlecz, collegii societatis Jesu Zagrabiae rector, manu propria. (+) Tesar Jusek primio je odmah 30. rujna 10 rajnskih forinti, a dalje redomice manje svote sve do 3. travnja 1675., kada je valjda bio gotov njegov posao. Sve je to pribilježeno na istom spisu. Nö tesar Jusek nije čitavu plaću primio u gotovu novcu, jer je tečajem toga vremena za se i za svoje pomoćnike uzimao takodjer vina, što su ga Isusovci točili u svojoj krčmi pred samostanom. To svjedoči ova bilješka ispod ugovora: »V starom vinu, ko su jemali pint po dva groša, vzeli su sto i pet pintov; to čini rajnskih 10 denarov 40. Novoga vina vzeli su do denešnjega dneva, quod est 23. Decembris, pintov dvadeset i jeden i pol«. (Pripominjem, da je pinta zapremala 2 polica, dakle nešto manje nego li 3 litre). Slikanje oltara sv. Ignacija u crkvi sv. Katarine g. 1681. Kad je oltar sv. Ignacija bio dovršen, odlučiše zagrebački Isusovci, da će ga uresiti zgodnim slikama. Ovaj posao povjeriše slikaru Ivanu Jurju Gejgeru, koji je g. 1681. u to ime sklopio ugovor s o. Ivanom Despotovićem, rektorom samostana isusovačkoga. Po tome ugovoru preuzeo je Geiger sve slikarske radnje na oltaru. On će sve, što treba, pozlatiti i posrebriti; osim toga naslikat će dvije velike slike u onom obliku i mjerilu, kako to odgovara oltaru sv. Ignacija. Za sav posao, boje, zlato i srebro dobit će Geiger 200 rajnskih forinti ili 100 tadašnjih talira. Osim toga dat će mu Isusovci platno za velike slike, te hranu, stan i drva za njega i za pomoćnike njegove. Na račun svoje zaslužbe primat će slikar od Isusovaca za slikanje potrebito zlato i srebro, a povrh toga i »žgano vino« (rakiju). Slikar Geiger započeo je svoj posao koncem lipnja 1681., a radio je tečajem cijeloga mjeseca srpnja i kolovoza. Za pozlatu oltara upotrijebio je Geiger 28 lota zlata, što se tada plaćalo po 3 forinti i 40 denara. Prema tomu potrošio je slikar samo za nabavu zlata 98 forinti. Nešto je novaca uzimao tečajem rada, a na koncu svoga posla (31. kolovoza 1681.) primio je 55 forinti kao ostatak svoje zaslužbe. Kako se iz ovoga računa vidi, tadašnji je slikar za svoj posao bio plaćen kao obrtnik, a ne kao umjetnik. (Račune nadjoh medju spisima: »Acta Jesuitica irregestrata. Collegii Zagrabiensis fasciculus VIII. broj 153. i 154.« U kr. ug. državnom arhivu u Budimpešti). Gradnja tornjića na isusovačkom samostanu u Zagrebu g. 1684. Isusovci odlučiše, da će nad glavnim ulaznim vratima svojega samostana podići zidan tornjić. U tu svrhu sklopio je zidar Luka 9. svibnja 1684. ugovor s o. Mihovilom Skerleczom, rektorom samostana isusovačkoga. Samostan će pribaviti opeke, vapno, željezo i pijesak, a Luka će sa Svojim pomoćnicima i težacima o svome trošku izvesti gradnju tornjića. U ime plaće za sebe i za svoje ljude