VJESNIK 2. (ZAGREB, 1926.)

Strana - 209

209 Čini se, da taj grad ipak nije porušen, jer Ivan Juga umire g. 1453., bez potomstva, a grad zaprema Ivan Hunjad. Tekar u XVI. stoljeća popališe ga Turci. E- 1— Iz hrvatske kulturne prošlosti. Kamenarske radnje u crkvi sv. Katarine god. io54. Zagreoački Isusovci neumorno nastojahu, aa njihova crkva sv. Katarine bude što ljepši i uosiojniji m am Dozji. zato i vioimo, Kako om gotovo svane goume izvoue nene rauuje u crkvi sv. Katarine. laKO je i o. ivan ùcnattne., leKtor samostana isusovačkoga, god. lbt>4. odlučio, ua poijepsa odnosno upotpuni cmvu sv. j\ataiiue. u tu svihu SKiopio je 011 ib. veijace 1001. ugovor s majstorom Uionizom i-iuiippom, koji oijase gradjanin i Kamenar u MariDoru. — hüilipp ce po tomu ugovoru za lu rajnsKin ionu u iz Dijeioga rnraino.a izraditi uvije zdjelice (sitiopiomce), u Kojima ce se čuvati blagoslovljena vouica. ove zdjelice moiaju DIU lijepo îzgiadjene, te pniagoojeae starom temelju. Nadalje ce Fiiiiipp za o rajnsKin lomiti nad groDincom isklesan nadgrobni kamen s lazmm mesom i s presvetim imenom Isusovim; u sam Kamea urezat ce nekoimo riječi. Olavni posao Fnilippov bit ce taracanje cricve. u tu sviliu treoa ua îsKiese posve jednake CetveroKutne kamene, koji ce biti 16 coia ^palacaj dugi i 15 palaca sirotu, za svaki takav kamen oooit ce Pdiiipp po ć grosa. — i\apoKon se lektor bcnattner s kamenaiom Phihppom pogodio, ua za bu îajuskiii iorinti kamenom oDzidje zdenac u vrtu samostana isusovačkoga. Ovaj se naime bunar na proljeće god. 1646. porušio, te su' Isusovci morali dovažati vodu čak iz viela Manduševca na harmici. Bunar je doau^e Dio u listopadu g. 1646. ustrajnim radom oDnovljen, ali ga isusovci saua nastojahu utvrditi kamenom. — Na tome ugovoru potpisani su rektor bchattner i kamenar Philipp. Oba staviše na ugovor i svoje pečate. Kako se paK iz pripisane Diljeske vidi, zgotovio je Philipp sve ugovoiene poslove 23. lipnja lbö4. (Izvornik ugovora nalazi se u kr. ug. državnom arhivu u Budimpešti medju spisima »Acta Jesuitica îrregestiata. Collegii Zagrabiensis fasciculus Vi. numerus 48.). Slikanje glavnog oltara u crkvi sv. Katarine 1659. Elizabeta Moskon, kći slavnoga hrvatskog bana Tome grofa Erdeda, ostavila je g. 1653. zagrebačkim Isusovcima 100U forinti za podignuće glavnog oltara u njihovoj crkvi sv. Katarine. Kad je oltar iza 2 godine bio gotov, trebalo ga je iskititi zlatom i uresiti lijepim slikama. U tu svrhu darovao je Isusovcima 2000 forinti grof Juraj Frankopan Tržački, brat Katarine Zrinske. Nato Isusovci nabaviše boje i zlatne listiće, te odlučiše, da će u svojoj režiji pristupiti k spomenutom poslu. Njima podje za rukom, te nadjoše vrsnoga slikara Ivana Jurja Beyera, koji će slikati glavni oltar. Beyer sklopi 1. veljače 1659. ugovor s o. Baltazarom Milovcem, rektorom samostana isusovačkoga. Beyer se obvezao, da će godinu dana ostati u službi Isusovaca, te raditi sav slikarski posao oko glavnog oltara. Za nagradu dobivat će mjesečno po 3 forinta u ime plaće, a u ime opskrbe dnevno dvije funte mesa i 4 zemičke. Isusovci izračunaše, da 2 funte mesa i 4 zemičke stoje dva groša, uslijed čega će ih Beyerova opskrbina tečajem cijele godine stajati 36 forinti i 36 denara. Iz obračuna vidimo, da je Beyer zaista u službi Isusovaca ostao čitavu jednu godinu, primajući mjesečnu plaću od 3 forinta. Prema tomu nije Isusovce sva radnja oko slikanja glavnog oltara stojala više nego li 72 forinta i 36 denara. (Acta Jesuitica irregestrata. Collegii Zagrabiensis fasciculus VIII. broj 145. Kr. ug. državni arhiv u Budimpešti). 14