VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 94

94 Ova predaja o porijetlu porodice plemića de Zirma (Szirmay), potonjih baruna i grofova, prihvaćena je poslije u onom obliku, kako ju Hormayr pripovijeda, od svih potonjih genealoga i heraldika kao gotova, nepobitna istina. Na temelju ovih podataka sastavio je i Nagy Ivan u svom omašnom djelu „Magyarorszag csalâdai" (Pest 1863) u X. svesku na str. 738—754. čitavu stariju genealogiju porodice Szirmay, priopćivši podjedno i grb njezin, sastojeći od štita, na kojem je naslikan rak, kako se uspravio i svojim štipaljkama visoko diže vijenac. Taj isti grb nalazimo i u novom izdanju Siebmachera (J. Siebmacher's Wappenbuch) u onom dijelu, gdje su opisani grbovi Ugarske. Tu se još dodaje, da su plemići Szirmaji dekretom kralja Leopolda I. od 20. veljače 1695. postali baruni, a dekretom kralja Josipa I. od 23. travnja 1707. grofovi. Imanje Zirma (Szirma) da im je ponovo darovao kralj Sigismund god. 1417., i to jegarskomu prepoštu Nikoli, kao i njegovoj braći Petru i Pavlu. Prema svim ovim spisateljima bilo bi najstarije rodoslovlje ove porodice ovo: Raak (t 1241) r li Otthobor Jannus Chaburka 1245 1245 (Cheburka) • 1273 r" ' 1245 Ivan Myko sagradio 1293, 1300 grad Zirma u Boršodskoj županiji. Medjutim o tom rodoslovlju ne znaju savremeni dokumenti baš ništa, jer listinama ovjerovljena istorija porodice Zirma započinje mnogo kasnije

102

). Imena Otthobor, Janus i Cheburka spominju se tek u jednoj povelji od god. 1280., gdje se navode i imena nekih sinova njihovih, ali se" ne kaže, čiji su baš sinovi. Prvi po imenu poznati član porodice „de Zirma" jest neki „Martinus de Zirma"

, koji se god. 1337. spominje kao kraljevski povjerenik prigodom nekog uvoda u posjed u županiji Ugočkoj. Najmanje pak imade traga Raku (Raak), tobožnjemu praocu te porodice. Što se pak Hormayr poziva na Katonovu povijest Ugarske, svezak V. strana 1052. (u njega štamparskom pogreškom krivo označena strana brojkom 1032.), to Katona na rečenom mjestu ne spominje ni riječi o boju na rijeci Saju i o smrti plemića Raka u tom boju, nego naprosto po Krčeliću (citirajući i stranu njegovog djela) preštampava darovnicu Bele IV. za Kresa, Kupišu i Raka od g. 1264., dotično 1260. Odakle je dakle Hormayr mogao uzeti podatak, da je Rak slavno poginuo za svoga kralja u boju na Šaju već god. 1241.? 10-') Fejér, Codex diplom. regni Hungariae, V/

8 72, VIII/

4 294. IX/

2 206, X/, 733, X/

4 320, XV 464, XV 625—628, X/

5 621-622, X/

B 753—755, X'

5 830, X/

6 950.