VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 89
poslije : dotle su neki genealozi i heraldici, ne poznavajući domaće predaje Kreščića, zalutali stranputicom. Zavelo ih je pak krivo pisanje i još više krivo tumačenje imena Kreščić. To se je ime najprije redovito pisalo „Kreschych" ili „Kryschych" (prema ekavskom ili ikavskom izgovoru), ali ti oblici izrodili su se krivim čitanjem i pisanjem (zamjenom c i /) u nove oblike „Krysthylh", „Christych", „Kristich u y pače u „Chrixich" i „Krixich". Prema posljednjim oblicima stalo se je nagadjati, da je i samo ime postalo od riječi križ ili krst. Sasvim je logično, da su po tom križ ili krst uzeli i za lik u samome grbu plemenskom. Takav grb plemena „Krixich" nalazimo i u rukopisnom grbovniku Korjenić-Neorića od god. 1595., koji se sada čuva u kr. sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu 95 ). Dakako da su prema toj slici u grbu stvorili primjerenu legendu, o kojoj predaja samoga plemena ništa ne zna. Tako čitamo u Siebmacherovu Wappenbuch-u, u odjelku „Wappenbuch des Königreichs Dalmatien" na strani 52. posve krive podatke: „Krischich oder Krixich (Taf. 34). Altes, aus Bosnien stammendes Geschlecht, welches bald Chrixich, Kriscich oder Krixich genannt wird. Aus demselben gingen verschiedene berühmte und tapfere Männer hervor, welche sich namentlich zur Zeit der Kreuzzüge bei der Erstürmung Jerusalems (!) hervorgethan haben sollen? Ostoja, König von Bosnien, stammte aus demselben (!) und war ein Sohn des Paul Cristich". Zanimljivo je, da je grb tih Kriščića ili Križića štit, razdijeljen na dvije polovice : u jednom je slika križa s okrajcima od djetelinskih listića, a u drugom slika Uljana. Kao nakit (Kleinod) je dižući se pas (crvene boje) sa (zlatnim) ovratnikom. Već bi istaknuto, da u narraciji kao u narodnoj pjesmi sve vrvi hiperbolama, kao da junaci Kres i drugovi nijesu obični ljudi, nego divovi. Taj se hiperbolizam očituje u prvom redu brojnim superlativima. Samo da spomenemo „iugum paganissimum" , „incommodissimis verberibus strictissime afficti", „summo desiderio", „cum triginta octo fortissimis pugnatoribus", „fulcitis optimo militari apparatu", „tanquam fidelissimi Christicoli", „gratissimum Votum", „asperrina [agmina", „acutissima sagitta", „asperrime ut imbres pluviarum irruendo", ,,reverissime tanta . . . fidelissima servitia" i t. d. Pored ovih superlativa ima i drugih oblika i fraza, kojima se sve uveličava, te ogromnim i silnim prikazuje. Tatara je provalila „multitudo inestimabilis" , kralj je pobjegao u hrvatsko primorje „cum fidis primatibus" et egregiis nobilibus". Tatari „sagittas lanceasque suas inebriant sanguine occisorum", kralj i družina njegova „undique ut muro obstructi aut pisces in gustro comprehensi", „terribilem nečem in momento expectabant". Najveća pak hiperbola je prikazivanje samoga čina, kako su Kres, Kupiša 9B ) Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, str. 97., tablica 69.
