VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 80
80 ginal se njezin čuva u arhivu jugoslavenske akademije (Laszowski, Monumenta historica nob. communitatis Turopolje, II. str. 161.). Porodica Kozel (Kwzol, Kuzol, Kozol), od koje se u ovoj povelji navodi „egregius Joannes Kozel de Chawycza", spominje se u hrvatskim krajevima već u polovici XV. stoljeća. U jednoj ispravi od god. 1464. čitamo „Petrus Kuzol de Zamachich", a u drugoj od iste godine „Petro Kuzel et Thoma Marsich de Lagodusich" 78 ). Prema tomu sudimo, da je i „Joannes Kozel" postojao, te da je bio u bližoj ili daljoj svojti s tim Petrom. Dok se dakle titulus kralja i način datiranja u ovoj povelji ne podudaraju s jednakim dijelovima nesumnjivih povelja kralja Vladislava II.: sav ostali tekst u njoj ne pobudjuje ni najmanje sumnje. U tom pogledu naročito se ističe imenik ili katalog dostojanstvenika (crkvenih i svjetovnih) na kraju povelje. Taj obilati imenik gotovo se sasvim slaže s katalogom ili šematizmom na kraju kraljevih dekreta od god. 1498. i 1500. 79 ); a u koliko se ne slaže, to su ove razlike posve opravdane. Tako se u dekretu (III.) od 2. lipnja 1498. navodi kao zagrebački biskup Osvald (Tuz), a u dekretu od 8. svibnja 1500. kao zagrebački biskup neki Luka, dok se u povelji našoj čita : „zagrabiensi sede vacante", što i stoji, jer tada u Zagrebu biskupa nema 80 ). Nadalje se u dekretu od god. 1498 čita „Sirmiensi sede vacante 8 , u našoj povelji od god. 1499. „Nicolao electo Sirmiensi", a u dekretu od god. 1500. „Nicolao de Bochka electo Sirmiensi", što se takodjer sve lijepo slaže. Nadalje u dekretu od god. 1498. stoji „Christophoro Modrusiensis (episcopi), a u našoj povelji od god. 1499. „Modrusiensi sede vacante", što i opet stoji, jer je modruški biskup Kristofor god. 1499. zaista u Novom umro 81 ) I glede svjetovnih dostojanstvenika vlada potpuni sklad. Dok u dekretu od god. 1498. čitamo „Georgio de Kanisa regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae (bano)", nalazimo to isto u našoj povelji, i tek u dekretu od god. 1500. vidimo, da je Jurja Kanižaja u banskoj časti zamijenio herceg opavski Ivaniš Korvin, što znademo i po drugim ispravama i podatcima. Medjutim ne samo po imeniku dostojanstvenika, nego i po čitavom formularu i stilu povelje posve je jasno, da spada u doba kralja Vladislava II. Ona se i po formulama i po frazeologiji skroz slaže s potvrdnicom, koju je taj kralj 16. ožujka 1492. izdao za varoš Bihać na Uni 82 ), ") Thalloczy et Barabâs, Cod. dipl. comitum de Frang. II. 72. i 80. n ) Corpus iuris hungarici, Budapest 1899.. tomus I., str. 638—640. i 668-670. 80 ) Tkalčić, Monumenta historica civ. Zagrabiae, IL, str. 517—523., gdje je oporuka biskupa Osvalda öd 15. travnja 1499. i potvrda njezina po kralju od 12. svibnja. 81 ) Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, str. 232. Sahranjen je u stolnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, gdje mu je i grobnica. 82 ) Thalloczy et Horvath, Codex dipl. comitatuum: Dubicza, Orbasz et Szana str. 235—237.
