VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 81

81 samo s tom razlikom, da potonja povelja nema na kraju spomenutoga već imenika crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika. Da privilegij za Bihać imade na kraju još imenik dostojanstvenika, moglo bi se ustvrditi, da je privilegij za pleme Kreščić posve izradjen po kalupu privilegija za Bihać. Po svemu sudeći možemo dakle ustvrditi, da ni potvrdnica kralja Vladislava od god. 1499. nije do nas doprla u prvotnom, izvornom obliku, nego da je i ona, naročito što se tiče kraljeva naslova i datuma izdanja preradjena, te da je tim iznakažena. Kada, kako i zašto je to učinjeno, pokazat će nam možda tragove analiza i kritika dalnje, četvrte povelje za pleme Kreščić, naime potvrdnica kralja Ljudevita II. od 28. siječnja 1519. Prije svega medjutim da priopćimo tu povelju onako, kako smo ju našli u spomenutim već i pristupnim nam rukopisima. Ona glasi doslovce : „Nos Ludovicus Dei gracia rex Hungarie et Bohemie etc. memorie commendamus, quod nobis in presenti termino celebracionis brevium iudiciorum festi Epiphaniarum Domini (13. januaru) proxime preteriti, ad quem videlicet terminum universe cause breves, nec non breves brevium, pariter et transmissionales regnicolarum nostrorum per nostram maiestatem generaliter fuerant prorogate, una cum nonnullis dominis prelatis, baronibus, magistrisque prothonotariis ac regni nostri nobilibus, sedis scilicet iudiciarie nostre iuratis coassessoribus in sede nostra iudiciaria hic Bude constitutis atque sedeutibus, nobiles Thomas Farhachich, ac Bernardus Thompyth, nobiles olim Bele regis comitatus Zagrabiensis districtus Krychyth in suis ac reliquorum omnium et singulorum nobilium dicti districtus personis, iuxta continenciam literarum nostrarum citatoriarum ipsam citacionem hic Bude coram nostra personali presentia facie ad faciem factam, fore denotandam in figura iudicii eiusdem personalis presentie nostre comparentes, contra nobilem Gregorium Pawlychych proposuerunt eo modo : quomodo quedam litere privilegiales ac confirmacionales serenissimi principis quondam domini Wladislai regis etc., genitoris nostri charissimi felicis memorie, quasdam literas excellentissimorum principum, quondam dominorum Ludovici et Bele regum Hungarie in se iranssumptive continentes, iura nobilitaria eorundem nobilium dicti districtus Krichyth in sedenotantes, apud manus dicti Gregorii haberentur, quas dicti Thomas Farkachych et Bernardus Thompyth pro se et reliquis nobilibus dicti districtus Krichych ab eodem Gregorio Pawlychych in specie rehabere vellent, lege regni nostri requirenie. Quo percepto prefatus Gregorius Pawlychych personaliter dictam nostram personalem exsurgens in presenciam respondit ex adverso : quod licet hoc bene verum foret, quod predicte litere confirmacionales ipsius quondam domini Wladislai regis pie memorie, genitoris nostri charissimi, apud ipsum haberentur, non tarnen ipsceasdem in specie restituere vellet, quoniam sibi per nobilem dominam relictam egregii quondam Petri Kwzel de Chawicza sub fideiussorta caucione iterate resiilucionis earundem dale fuissent et assignaie, quas eidem domine rursus reddere teneretur. Sed bene copiam et paria earundem in iranssumpto literarum nostrarum diclis nobilibus prenotaii districtus Krichych dare promptus esset et paratus. Et mox idem Gregorius ibidem his dictis pretactas literas ipsius paterne maiestatis confirmacionales in pargameno privilegialiter confectas duplicique sigillo suo impendenti communitaS dicte personab's presencie nostre produxit in conspectum. Quarum tenor talis est. (Ovdje slijedi potvrdnica kralja Vladislava od 16. svibnja 1499.) Nos itaque tenorem prenarratarum literarum 6