VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 79
nali Agriensi, Zagrabiensi sede vacante, Ladislao Gereb Transylvaniensi , Dominico Waradiensi, Sigismundo Qujnqueecclesiensi, Francisco Jaurinensi, Joanne Wesprimiensi, Nicolao de Bathor Wacziensi, Luca Chanadiensi, Antonio Nittriensi, Nicolao electo Sirmiensi, Gabriele Boznensi, Briccio Tininiensi, Michaele Segniensi, Modrusiensi sede vacante, ecclesiarum episcopis, ecclesias Dei féliciter gubernantibus ; item spectabili et magnifias Stephano de Zapolia, comité perpetuo Scepusiensi ac regni nostri Hungarie palatino, comité Petro Gereb de Wingarth, iudice curie nostre, comité Petro de Bozin et de Sancto Georgio, waywod a nostro Transsylvano et comité Siculorum, Josa de Som comité Themessyensi ac generali capitaneo partium regni nostri inferiorum, Georgio de Kanisa, regnorum nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclavonic, Petro Tarnok de Machkas et Jacobo Gerlyschye Zewriniensis banis, Blasio de Rasca tavernicorum, Nicolao Banffy de Lyndwa janitorum, Emerico de Peren dapiferorum, Joanne de Kanisa pincernarum, Joanne Ernsth de Chaktornya agazonum nostrorum regalium magistris. aliisque cumpluribus regni nostri officia tenentibus et honores". Da bi se mogla ocijeniti i odrediti autencija ove isprave, vrijedno je, da je bolje ogledamo. Prvo udara u oči u naslovu kraljevu, što se on tu zove „kraljem Slavonije". Toga ni u jednoj povelji njegovoj ni sina njegova nema. Kralj je Vladislav II. Jagelovac doduše dne 8. prosinca god. 1496. izdao u Budimu svečanu povelju, kojom je kraljevini Slavoniji (regno nostro Sclavonie) odredio novi grb 76a ); ali ni na toj povelji nema u naslovu kraljevu imena Slavonije, premda je inače titulus potpun. Kraljevine Slavonije nema ni u titulu sina mu Ljudevita II. Slavoniju je u veliki kraljevski naslov prvi uvrstio kralj Ferdinand I. Habsburgovac. Imademo od njega proglas od 31. srpnja 1529., izdan u Linzu, u kojem je pozvao sve staleže i ljude „per regnum nostrum Sclavonie", da se okupe oko njega za rat protiv Turaka i domaćih buntovnika (pristaša Ivana Zapolje). U tom pozivu piše se on „Ferdinandus dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie et Sclavonie, etc. rex, infans Hispaniarum" i t. d. 77 ). Slavonija dakle uvrštena je u kraljevski naslov tek nakon boja na Muhačkom polju. Jednako udara u oči u ovoj povelji njezino datiranje. Dok su se u starijim poveljama ugarsko - hrvatskih kraljeva nekako do smrti Ljudevita I. (1382.) označivali dani u mjesecu po rimskom koledaru (Kalendae, Nonae, Idus), preotimao je od konca XIV. stoljeća maha sve više crkveni koledar (crkveni i svetački godovi ili fešta, onda ferije), pa se je taj koledar i održao sve do izumrća Jagelovića god. 1526. Tek za Habsburgovaca stalo se je dane u mjesecu označivati brojevima. Povelja dakle s datumom „sedecimo die mensis Maii" čini se po tom ponešto sumnjiva, premda je i povelja istoga kralja od 9. ožujka 1496. za plemiće jednoselce datirana „nona die mensis march", a ori76a ) Kukuljević, Iura regni Croat. I. str. 234—235. Bojničić dr., Grbovnica kraljevine Slavonije, Vjesnik hrv. arheološkoga društva, l., 1895., str. 14—22. 77 ) Šišić, Acta comitialia, I. str. 195. Vidi još drugi proglas njegov od 19. ožujka 1530., str. 229.
