VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 73
73 autentičnim dvogubim pečatom svojim (dupplicis sigilli nostri novi et autentici munimine roboratas). Taj pak novi pečat dao je kralj načiniti tek na koncu 1363. ili na početku 1364., pa ga je tek od god. 1364. u njegovoj kancelariji stao rabiti vrhovni kancelar i podkancelari. Medjutim i taj dokaz s pečatom samo je prividan, kad se pitanje o kraljevskim pečatima i pečatanju kraljevskih povelja pobliže ogleda i razjasni. Ugarsko - hrvatski kraljevi rabili su u XIV. stoljeću za svoje povelje, isprave i poslanice poglavito tri vrsti pečata (dotično pečatnika), naime veliki dvogubi (sigillum maius, dupplex), onda tajni (sigillum secretum) i napokon pečat na prstenu (sigillum anulare ili anuleum). Najzamenitiji je bio veliki dvogubi pečat, kojim su se potkrjepljivale najznamenitije povelje, a naročito privilegije. ; , Budući da se je u kraljevskoj kancelariji vrlo mnogo izdavalo povelja, trebalo je koji put i kalupe za pečate promijeniti. A dogadjalo se i to, da su se zavukle zloporabe ili da su se pojedini pečatnici (kalupi) izgubili, pa ih je trebalo ili zamijeniti drugima ili nabaviti posve nove. Tako je već Karlo Robert tijekom svoga dugoga vladanja (1301. do 1342.) morao veliki dvogubi pečat .(dotično kalupe za njega) tri put mijenjati. Prvim pečatom svojim potvrdio je medju inim i privilegij kralja Ladislava IV. Kumanca za grad Bihać, i to 23. studenoga 1322. (présentes fecimus litteras duplicis sigilli nostri caractère insigniri); no budući da su se s tim pečatom dogodile silne nepodopštine (plurime infidelitates perpetrate), dao je dosadanje kalupe njegove razkomadati i kalupe za novi pečat zgotoviti. Tim novim pečatom (nostro novo et autentico sigillo) dao je potkrijepiti ponovno 25. listopada god. 1326., svoju prvašnju povelju za Bihać (literas nostras privilegiales novi et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas). Medjutim se je i taj novi pečat poslije prigodom vojnog pohoda na Vlašku nekim slučajem izgubio (suo sigillo in partibus Transalpinis casualiter deperdito), pa tako je trebalo nabaviti treći pečat 64 ). I sinu Karlovu, kralju Ljudevitu I. Velikomu dogodila se u polovici njegova vladanja (1342—1382.) slična nezgoda. On je naime god. 1363. poduzeo vojnu na Bosnu protiv tamošnjih heretika ili patarena. Podigao je u to ime dvije vojske : jednu je vodio sam dolinom Vrbasa sve do tvrdoga grada Sokola u župi Plivi 65 ), gdje se je sukobio s banom Tvrtkom ; drugu (istočnu) povjerio je ostrogonskomu nadbiskupu Nikoli i palatin u Nikoli Konthu. O toj drugoj vojsci piše ugarski ljeto6t ) Thalloczy et Horvâth, Codex comitatuum: Dubicza, Orbâsz et Szana, str. 28 do 29., 30 do 32., 33-34. 66 ) Dne 10. srpnja,stoji kralj „in Castro prope Zakol", a 43. srpnja (jamačno na povratku) „in campo iuxta fluvium Zana". Smičiklas, Codex dipl. reg. Croatiae, XITI. str. 296. i 297.
