VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 65

65 Raka, kao i pomorski boj kod otoka Paga, kasnije su izmišljotine, a nalaze se u nekim očevidno falzificiranim frankapanskim i paškim listinama, kako se to vidi iz Smičiklasova komentara ovim listinama u „Cod. dipl. IV. 222. i V. 175, 180, 311. Kod tih je falsifikacija sudjelovao i poznata varalica Pavao Skalić (iz XVI. vijeka). Suvremeni spljetski arhidjakon Toma (f 1268.), koji opširno govori 0 tatarskoj najezdi, nipošto ne bi prešutio i zatajio tako krupnih dogadjaja, tada svakomu čitatelju poznatih. Prvi govori o bitci na Grobničkom polju tek fra Ivan Tomašić (f poslije 1562.), bez sumnje na osnovi frankapanskih falsifikata". Ne ulazeći ovdje u pitanje, da li je bitka i pobjeda Hrvata na Grobničkom polju baš „izmišljotina" ili ne, treba samo istaknuti, da Pavao Skalić nije mogao sudjelovati kod falsifikacije darovnice junačkim mladićima Krešu, Kupiši i Raku. Jer Skalić rodio se je god. 1534. U Zagrebu

45

), a kralj je Ferdinand potvrdio tu darovnicu sa svima potvrdnicama god. 1548., pa je s toga apsolutno nemoguće, da bi se Skalić kao četrnaestgodišnji mladić bavio falzifikacij om isprava. K tomu se ne može ni dosjetiti razlogu, zašto bi to učinio. Ako je listina kralja Bele IV. od god. 1263., kojom kralj dariva njegovim predjima Filipu i Bartolu za njihove zasluge u ratu s Tatarima grad Skrad u Hrvatskoj, zaista falsifikat,

46

) zar odatle slijedi, da ju je baš on falzificirao ? Zar je on nije mogao naručiti kod onih istih ljudi, koji su krivotvorili povelje Frankapanima za Senj i Vinodol, ili opet darovnicu, Krešu, Kupiši i Raku za njihova posjedovanja? Vrijedno je još spomenuti, što Kukuljević piše, daje Pavao Skalić Belinu povelju od god. 1263. „predložio za potvrdjenje caru Ferdinandu, koji mu ju doista god. 1555. u prepisu potvrdi, budući da je isti Pavao Skalić neko doba njegov pridvorni kapelan bio"

47

). Medjutim treba i to istaknuti, da ove potvrdnice u knjizi Liber regius nema ni čitave ni u regestu, pa je stoga i ona sama sumnjiva. Prije nego što istražimo, da li je darovnica kralja Bele IV. za Kresa, Kupišu i Raka autentična ili falzificirana, trebalo bi ustanoviti, da li je ona do nas doprla onakova, kakova je bila izvorno sastavljena? Poznato je naime i suviše, da se mnoge posve autentične isprave neprestanim prepisivanjem znatno promijene, da se ispuštanjem i umetanjem (interpolacijama) tako iznakažuju, da svoj prvotni oblik i sadržaj bitno promijene. A da se je i kod ove povelje budi hotice budi nehotice slično dogadjalo, svjedoči već spomenuta činjenica, da se u mladjem prepisu, što ga čuva kr. državni arhiv u Zagrebu, imena „Kupiša" i „Kreščić" redovito i dosljedno zamjenjuju imenom „Igerčić" 45

) Kukuljević, Pavao Skalić, Zagreb 1875., str. 4. 46

) Smičiklas, Codex diplom. regni Croatiae etc. V. str., 277—279. 47

) Kukuljević, Borba Hrvata s Mongoli i Tatari, str. 39., nota 130. 5