VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 64

64 kralja Rudolfa od god. 1583! Prema tomu ostaje široko polje nagadjanjü, da li su u opće autentične, ili su posve ili bar donekle patvorene. Medjutim za potvrdnicu kralja Ferdinanda I. od god. 1548. nema ni najmanje sumnje, da je autentična, jer se je, kako smo već u prvom poglavlju ,na strani 57. spomenuli, do danas sačuvao njezin izvod ili regest u knjizi kancelarijskih otpravaka, te se taj regest posve podudara sa samom ispravom* S toga ne smijemo ni sumnjati o njoj kao ni o potvrdnici kralja Maksimilijana II. od god. 1571. . Drugo je pitanje, kako da sudimo o ispravama prije god. 1548., naime o onima od god. 1519., 1499.J 1364. i napokon o darovnici kralja Bele IV. od god. 1264? Najveću sumnju pobudjuje baš ta darovnica kralja Bele IV. od god. 1264., pa ćemo se stoga najprvo s njom baviti. . Prvi je od hrvatskih povjesničara štampao tu listinu, kako smo već spomenuli, zagrebački kanonik Krčelić u svojoj historiji zagrebačke biskupije na strani 329—331., i to po primjerku, koji čuva plemićka općina u Draganiću. Poslije njega objelodanio ju je Ivan Kukuljević dva put, i to u dva različita djela. Prvi put štampao je listinu god. 1861. u svom velikom zborniku „Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. I. dio, str. 74—77., i to „ex transumptis, in communitatibus nobilium Krešić seu Krašić et Kupšina seu Kupčina, descendentium a supranpminatis Kres • et Kupiša asservatis". Drugi put izdao ju je god. 1863. kao prilog svojoj monografiji „Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari" n*^. str. 107,—111. uz opasku: „Ova listina prepisana je po meni iz vjerodostojnoga prepisa, izdanog po kralju Ludoviku god. 1364. i po kaptolu čazmanskom god. 1548. Prepis taj nalazi se u pismohrani opčine Draganićke, Tu ima i vjerodostojnih prepisa iste listine od Vladislava II. god. 1499., Ludovika II. g. 1519,, Ferdinanda I. god. 1548., Maksimilijana II. god. 1571. i Rudolfa II. god. 1583." Posljednji izdao je rečenu listinu Tadija Smičiklas god. 1907. u velikom akademičkom zborniku „Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, šv. V. na str. 308—311. po izvornoj potvrdnici kralja Rudolfa od god. 1583. Tekstu isprave pridan je i kratak historijat njezinih izdanja. Kako dakle originala Beline darovnice (bila autentična ili falsi, fikat) nema, ne da se po vanjskim biljezima (papir, tinta, pismo, pečat i t. d.) apsolutno ništa reći, da li je autentična ili patvorina. Dok su ju svi stariji izdavači hrvatski i ugarski (Kaprinai, Fejér) smatrali za autentičnu, Smičiklas (dotično njegov pomagač) zabilježio je na kraju listine „Očevidni falsifikat". Šteta, što nije bar s nekoliko riječi opravdana ova oštra osuda. Na temelju ove opaske i drugih bilježaka u Smičiklasovu zborniku napisao je god. 1916. dr. Šišić u svojoj knjizi „Pregled povijesti hrvatskoga naroda" na strani 99. ovu bilješku: „Bitka na Grobničkom polju, sudjelovanje srijemske braće Kresa, Kupiše i