VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 59

59 parcium litigancium". Svjedočio je tako, ali već prije, njihov plemenski sudac „Paulus Selesnyko(w)ych de Kryschych", koji nije mogao unapred znati, šta će se dogoditi

32

). God. 1550. zamjenjivao je bana i kneza Zrinskoga u gradovima plemićke općine kao porkulab neki Pavao Željković, koji se je (kako kaže jedna glagolska listina) pogadjao s knezom Ivanom Ajtićem „radi pineza, srebra i marhe", koje bijaše ugrabio jedan pobjegli trabant, koji je takodjer ispustio neke sužnje u Vranograču

33

). U to je vrijeme stala sve jače plemenu Kreščić prijetiti turska sila, naročito od časa, kad je Bosnom kao paša zavladao gordi Malkočbeg Osmanović. Preko dvadeset godina vodi pleme Kreščić borbu za svoju slobodu i za opstanak svoje djedovine. Jedna od prvih provala Malkočbegovih spominje se god. 1553. Još žešće navale zaredaše nakon pada Kostajnice (16. srpnja 1556). Ali gradovi njihovi još se drže, tako da hrvatski sabor može kmetove gradova Vranograča i Podzvizda 7. ožujka 1557. odrediti za utvrdjivanje dalje na istoku stojećih gradova Zrinja i Prekovrškoga (ad municionem castrorum Prekoversky et Zryn deputati sunt coloni castrorum Wranogragy et Podzwyzd)

34

). Medjutim već slijedeće godine 1558. navalio je opet Malkočbeg svom žestinom na ostatke Hrvatske, te je s vojskom svojom od 11.000 momaka prodro do Topuskoga i Steničnjaka, te je 29. i 30. rujna nemilo poharao Zlat, Pernu, Krstinju, obje Kladuše, Vranograč i Bojnu. Dne 5. listopada pisao je Stjepan Kapitanović, službenik kneza Zrinskoga iz Ostrožina opširno hrvatsko pismo, u kojem je uz drugo javljao, kako Malkočbeg „dojde na Vranograč i ondi vaše milosti slug onih muži nikoliko posikoše, a nikoliko pohitaše". U pismu piše i ovo: „A gospodine moj, ova vsa zemlja i plemeniti ljudi kriči, da se ote Turkom predati, ako vaša milost k njim ne prigledate, zašto vele, da su oni zgrnuli po Lenkoviću i po banu (Erdedu)

3

*). Koliko su Kreščići za posljednje provale turske stradali, najbolje pokazuje zaključak hrvatskoga sabora od 21. svibnja 1559.; koji kaže: „item nobiles Kristich se ipsos munient et fortificent"

36

). Hrvatski sabor ne odredjuje njihove podanike za utvrdjivanje drugih gradova, nego prepušta njima, da se sami pobrinu za svoje gradove, koji su za posljednje provale nemilo stradali. Medjutim je Malkočbeg i ove godine nastavio četovanje po Hrvatskoj. U svibnju 1559. javlja Mihajlo Ozdalić u hrvatskom pismu Janušu Alapi(ću), kapitanu od hr32

) Laszowski, Acta Habsburgica, III. str. 336 344., naročito str. 342, O parnici izmedju Bakšića i kneginje Doroteje vidi: Thalloczy et Barabâs, Codex dipl. com. de Blagay, str. 469. i dalje. 8a

) Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, str. 256. 34

) Šišić, Acta comitialia, III. str. 7. 35

) Klaić V., Povjest Hrvata, V. str. 220—222. S6

) Šišić, Acta comit., III. str. 59.