VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 60

60 vatske zemlje : „i bihu naši junaci pošli na put i stase se s tursko četo ka biše uhitila pri Krischicy osmero robja. i oteše junaci robje i izbodoše konje i više Turak"

37

). Još i slijedeće godine 1560. mjeseca ožujka udarale su turske čete na Vranograč, ali su ih na povratku porazile čete kneza Zrinskoga i vrhovnoga kapitana Ivana Lenkovića. Knez Nikola Zrinski bijaše se još 1556. odrekao banske časti, te je svu svoju pažnju svratio na nedavno stečeno Medjimurje i na jugozapadnu Ugarsku, gdje je one iste godine Hrvat Marko Stančić junački obranio grad Siget od sile turske. Radi toga nije se Zrinski mogao više toliko brinuti za ostatke Hrvatske izmedju Une i Kupe, pa je god. 1559. stao uz ino i o tom snovati, da prepusti starješinstvo u plemenu Kreščić novomu banu Petru Erdedu. Ali tomu opriješe se svom snagom rečeni plemići. Oni poslaše pače u Zagreb dva svoja zastupnika, po imenu Luku Simićevića i Matiju Bilića, koji su pred kaptolom uložili svečani prosvjed protiv izmjene njihovih gradova Kriščića (Podzvizda) i Vranograča za neke gradove bana Petra Erdeda, po svoj prilici u Ugarskoj

38

). Tako je Zrinski i dalje ostao starješina i branitelj plemena. Kad se je god. 1563. popisivalo gradove na hrvatskoj krajini, koji bi se imali budi jače utvrditi budi sasvim porušiti, spominjali su se i gradovi plemena Kreščić. U dotičnom popisu kaže se, da Vranograč pripada Zrinskomu, a čuvaju ga 32 krajiška stražara i 100 momaka kneza Zrinskoga. Podzvizd pripada plemiću Mikuliću ; imade 8 stražara, a trebalo bi ih povisiti na 24. Čavica napokon pripada Farkašićima, a ima 10 stražara. Taj grad trebalo bi sasvim porušiti

39

). Još od god. 1558. stalo se je pleme Kreščić poput ostalih hrvatskih plemena medju Unom i Kupom raspadati. Mnogo ih je za turskih provala izginulo od puške i mača, mnogo ih je turska sila odvukla u ropstvo, no najviše ih je ostavljalo svoj opustošeni zavičaj, pa tražilo zaklona u sigurnijim krajevima. Dok se je narod selio iz svoje plemenšćine, osamljeni su gradovi sve redom padali u ruke Turaka. God. 1576. osvojili su Turci Bužin i Cazin, a godine 1577. Zrinj, Sračice, Bojnu, obje Kladuše i Podzvizd

40

). God. 1578. palo je Gvozdansko i Ostrožac, te bi od osvojenih gradova osnovan posebni bosanski sandžakat sa sjedištem u Ostrošcu. Plemići i kmetovi, u koliko su one burne dane preživjeli, preselili su se najviše na sjever u zemlju medju Kupom i Savom, gdje su ih primile kao svoju braću plemenske općine u Kupčini, Krašiću i Draganiću. A bilo je i takovih kuća i zadruga, koje su još dalje pošle, naime 37

) Starine jugoslavenske akademije XXXV., str. 302. !8

) Arhiv zagrebačkoga kaptola. Locus credibilis, Protocollum No 1, str. 5. 39

) Lopašić R., Spomenici hrvatske krajine, III. str. 429. 40

) „1577 haben die Türggen aus Bossen das Schloss Posswüszd, beyde Kladusch, Boyna, Zrachicza mit veräterey eingenommen. Lopašić, Spomen, kraj. hrv., 1. str. 25.