VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 53
53 Bernardum (Tompyth de eadem Wranogracz) ac castellanos et familiäres silom izagnali iz rečenih gradova, te ih sebi prisvojili, „faciendo ibidem in altero illorum castrorum (Podzwyzd) ex familiaribus eorundem Joannis et Bernardi quosdam vulnerari et verberari graviter, quosdam eciam interfici, et uxor em eiusdem Joannis pariter verberari ac contumeliis multis affici". Buduć da je tolikim nasiljem pogažen i posve raskinut utanačeni izmedju obiju stranaka ugovor (contractum violando et penitus infringendo), potužili su se „egregii" Ivan i Bernard Tumpić kralju Ljudevitu II., koji je na to proglasio, da je Alapić radi toga nasilja krivac izdaje i vjerolomstva, pa da je prema običaju i starom zakonu Ugarske izgubio svoje pravo na ta posjedovanja, koja su tako pripala kraljevskoj kruni. Kralj s toga kao gospodar polovice tih gradova raspolaže s njima, te ih dariva bivšemu banu jajačkomu Petru Kegleviću, gospodaru Bužina grada, koji je dokazao svoju stalnu vjernost kraljevstvu i kralju braneći granice kraljevine Ungarije protiv neprijatelja Turaka, te izloživši svoju osobu često opasnostima i nestalnoj sreći 19 ). Tako je Petar Keglević Bužinski, slavni branitelj Jajca, oko god. 1523. postao gospodar polovice gradova Vranograča i Podzvizda, kao i njihovih pripadaka u plemenitoj općini Kreščić (Christhych), za koje se u ispravi o tom darovanju piše, da se nalaze „in regno nostro Croacie". U isto vrijeme ili nešto poslije ili prije primio je Petar Keglević i drugu polovicu rečenih gradova za neko vrijeme u zalog. Dne 1. svibnja 1523. došla su braća Bernard i Ivan Tumpić „de Zychan" pred začesamski kaptol u Zagreb, pa su u svoje ime, svoje braće, rodjaka i bližika očitovali, kako su oni, našavši se u velikoj potrebi, morali od „brata" svoga, odličnoga (ab egregio) Petra Keglevića Poričkoga uzajmiti 1000 forinti čistoga i dobroga zlata, pa mu za ono vrijeme, dok mu rečeni dug povrate, daju u zalog ravnu i jednaku polovicu gradova Vranograča, Podzvizda i Čavice zajedno sa svima selima, posjedima, kmetskim selištima, pa i prihodima. Namirit će pak taj dug tako, da će polovicu platiti na Martinje ove godine, a ostatak do Martinja slijedeće godine, Ako bi se zgodilo, te bi kroz to vrijeme budi Turčin, budi koji domaći velikaš rečene gradove i posjedovanja opustošio ili porobio (si . . . času aliquo predicta castra, ville, possessiones sessionesque iobagionales ac earundem pertinencie per infidelissimos Thurcos crucis Christi inimicos aut per aliquem huius regni Sclavonic aut Croacie potentem desolari et expoliari utcumque contigerit), mogu Keglević i supruga mu Barbara rečene Tumpiće i njihove potomke za dužnu svotu pred kojim god sudcem tužiti i protiv njih po pravu postupati 20 ). Na temelju ove pogodbe zamolio je poslije Petar ia ) Klaić, Acta Keglevichiana, str. 73.-74. "°) Klaić, Acta Keglevichiana, str. 61.—63.
