VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 54
Keglević kralja Ljudevita II., neka izdade nalog zagrebačkomu kaptolu, da ga zajedno s kraljevim povjerenikom uvede u posjed polovice založenih mu gradova Vranograča, Podzvizda i Čavice. Tek 29. srpnja 1524. zadovoljio je kralj Keglevićevoj molbi, te je izdao kaptolu zapovijed, da uvod provede, te o tom njega obavijesti 21 ). Medjutim Tumpići nijesu bili mogući, da na odredjeni rok založene gradove iskupe. Budući pak da je malo zatim i sam Keglević zapao u novčane neprilike, te mu je trebalo novaca, izdao mu je Ivan Tumpić 11. siječnja 1525. ovo hrvatsko pismo : „Ja Ivan Tunpić dam na znanje vsim i vsakomu, pred kih lice dojde ta moj list otvoren, kako biše nam u našu veliku potribu moj prijatelj izabrani . . . Petar Keglević zajel tisuća dukat zlatih na polovicu grada Vranograča, i Podzvizda, i Čavice i vsega iminja i vsih prihodak. I mi mu se bihomo zavezali listom kapitulskim, na ke ćemo mu roke dati te njegove pineze ozgora pisane. I mi mu je nemogosmo dati cić naših velikih potrib. A njega dostiže velika potriba, tere hotijaše založiti tih više rečenih trih gradov polovicu. Da ja Tunpić Ivan počeh ga prositi, da ga nezalaga toga iminja nego Ivanu Kobasicu, Ivanu Farkašiću. Od Kobasica uze tri sta dukat; a mi učinismo Farkašićem Ivanom, da dâ dvisti dukat na Podzvizd, a ja Ivan Tunpić zavezah se, da ću mu dati Petru Kegleviću petsat dukat zlatih na svetoga Fabijana i Sebastijana dan ; i list kapitulski za vezni naš ta ostavljamo u onoj kriposti, kako je pisano u njem, dokle Petru Kegleviću ne dam petsat dukat zlatih, kako je ozgoru pisano. Na ki dan više vsega toga mu se zavezah virom mojom kršćanskom i poštenjem mojim, da ću to obraviti i učiniti i dati, kako je gori pisano, preza vsakoga uzroka i fortila. Pisan u Vranograča prvu sridu po vodo an na lit tisuća petsat i dvadeset i pet. Ivan Tunpić pisa svojom ru(kom) " 22 ). Zanimljivo je, da je čitavo pismo pisano ćirilicom, dok se je Ivan Tumpić potpisao glagolskim slovima. Nema vijesti, što se je poslije zgadjalo, ali je vjerojatno, da su Tumpići svoj dug namirili i opet polovicu založenih gradova zadobili. Oni su pače i drugu polovicu rečenih gradova stekli, te tako postali jedini starješine plemena Kreščić i branitelji njihovih gradova tako od Turaka kao i od susjednih velikaša. Braća Tumpići igraju god. 1526. do 1530. znamenitu ulogu i u javnom životu kraljevstva hrvatskoga, naročito poslije boja na Muhačkom polju. Bernard Tumpić pribivao je 1. siječnja 1527. izbornom saboru u Cetinu; jednako je on poput brata al ) Ibidem, str. 77.-78. 2î ) Klaić, Acta Keglevichiana, str. 82.-83.