VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 52
52 druga. Evo po alfabetu sve te kuće ili zadruge : Antholych (Nicolaus), Antonchych (Paulus), Bensych (Andreas, Thomas), Bawsych (Johannes), Berowych (Paulus), Bylych (Johannes 60 godina, Martinus 50 godina), Bosnyachych (Stanizlauus), Chwrylowych (Petrus), Denych (Paulus literatus), Dewssych (Stephanus), Domythrowych (Vrbanus 40 god., Andreas, Jacobus), Farkassych (Thomas 50 god ), Fratry chewych (Michael), Gdlchych (Benedictus), Garwsthowych ili Garwzowych (Simon 60 god., Matheus), Jursych (Vitus), Kazych (Andreas), Kowachych (Simon), Kwstrowych (Matheus), Krwchych (Simon, Stephanus), Lexych ili Lwxych (Petrus 70 god.), Lywbych (Gregorius 50 god.), Mykwlych (Nicolaus 85 god., koji je 1493. bio sudac plemenski), Mwzychych (Mauricius), Nochnyak (Johannes), Opatych (Jacobus), Passurchych (Bartholomaeus), Pawkowych (Thomas), Pawlesych ili Paulesych (Paulus 65 god., Gregorius 40 god., Lucas 60 god.), Pleschych (Andreas), Preznachych ili Pryznachych (Georgius), Pwsawych de Bwsa (Marcus), Radowanych (Nicolaus), Symyghewych (Johannes 80 god.), Selesnyakowich (Paulus, iudex nobilium comitatus Zagrabiensis), Swthkowacz ili Suthkowecz (Blasius 70 god., Petrus, Emericus, Michael, Gregorius), Thomychewych (Petrus), Thorhomych ili Thorhanych ili Terhowych (Michael, Petrus, Martinus, Matheus), Thrawynych (Andreas), Wgrin (Johannes), Wokdrasych (Fabianus), i napokon Zàbo (Blasius 80 god.)" 18 ). Već po izbrojenim kućama ili zadrugama može se naslutiti, da je pleme Kreščić bilo oko god. 1520. prilično brojno. Budući da se može računati, da su tada postojale još i one kuće, koje se prije toga i poslije spominju, kao Sokolowechky (Sokolovački), Ilijič, Pacjanovci, Milsić, Travić, Mavrović, Lilčić, Hercegovič, Selyzkowych, Lukachych i drugi, to se može kao sigurno ustvrditi, da je pleme Kreščić u prvoj četvrtini XVI. stoljeća sastojalo od neko 50 kuća ili zadruga bez kmetova i podvoraca njihovih. Ali dok su Kreščići stali na braniku plemića Turopoljaca i njihovih sloboština, zaprijetila je njima samima ponovno opasnost, da postanu tudji podanici. Baš nekako god. 1520. morali su opet milom ili silom primiti starješine i zaštitnike, i to bivšega slavonskoga vicebana Baltazara Alapića i uza nj braću Bernarda i Ivana Tumpića. Novi starješine pogodili su se tako, da je Alapić preuzeo jednu polovicu, a braća Tumpići drugu polovicu plemićke općine, dok su u gradovima Podzvizdu i Vranogfaču kao i u kaštelu Čavici upravljali kaštelani Alapićevi i braće Tumpića. Medjutim baš radi toga podijeljenoga djelokruga (communi et equali iure) planuli su sporovi medju obima strankama, koji su se izrodili i u krvave sukobe. Naročito bili su siloviti službenici Baltazara Alapića. Oni su ne samo „eosdem Joannem et 18 ) Laszowski E., Codex communitatis Turopolia II. str. 463.—466.
