VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 48
48 tako ugledni i moćni, da su i oni poput ostale gospode u onim krajevima stali snovati, kako da zagospoduju malim plemićima Kreščićima, ili da se njima bar nametnu za starješine i zaštitnike. Kreščićima naime zaprijetila je u ono doba kao i drugim hrvatskim plemenima, da postanu podanici ili čak kmetovi velike gospode (knezova), koja su držala utvrdjene gradove u njihovoj blizini ili susjedstvu. No bilo je i takvih slučajeva, da su se pojedine kuće ili zadruge nametnule gospodarima ostalim kućama svoga plemena. Baš radi opasnosti i od domaćih nasilnika kao i od vanjskih neprijatelja (Turaka) podiglo je pleme Kreščić u prvoj polovini XV. stoljeća s dozvolom kraljevom na teritoriju svoje općine dva utvrdjena grada, po imenu Podzvizd i Vranograč, da im budu zakloništem u vrijeme bijede i nevolje. U jednoj ispravi od god. 1547. čitamo, kako su tada zastupnici plemena Kreščić sami pred zagrebačkim kaptolom pripovijedali: „quod praenominata communitas nobilium generationis de Kryschych iam olim a tempore domini Vladislai regis Hungariae et Bohemiae, ab anno videlicet Domini 1456., ex speciali annuentia et commissione eiusdem Wladislai regis pro evitandis et avertendis periculis tarn saevitiae thurcalis, quam etiam aliorum tyrannorum construxerat et aedificaverat sibi intra metas et terminos territorii sui quaedam duo castra lapidea, Wranograch utpota et Pozwyzd vocata, in comitatu Zagrabiensi . . . pro refugio in periculis . . . sub regimine potentioris fratris sui tamquam defensoris . . ."*). Ma da se ne može nikojom ispravom dokazati, da je kralj Vladislav (Posmrtni?) god. 1456. Kreščićima podijelio pravo, da na svojem teritoriju podignu rečena dva grada za svoju obranu, ipak nema ni najmanje sumnje, da su oba grada tad već postojala, i da su njima upravljali muževi, kojima bi plemićka općina povjerila kao svojim starješinama v maior et senior, wlgo ztaressyna) obranu njihovu uz stanovite uvjete. Prvi takovi starješine i branitelji (dotično zaštitnici) plemena i njegovih gradova bili su jamačno potomci onoga Tome Farkašića, koji se god. 1413. spominje u navedenom već pismu bana Pavla Čupora. Poslije Tome Farkašića spominje se Juraj Farkašić, po svoj prilici njegov sin. U jednoj ispravi od god. 1459., kojom kralj Matijaš Korvin odredjuje uvod kneza Martina Frankapana u grad Krupu, navodi se uz ine plemiće onih krajeva takodjer „Johannes Vrsulicz de Sokolowicz neve Georgius Farkasygh de Kresygh ub ). Jamačno je tada taj Juraj Farkašić bio starješina svoga plemena i branitelj njegovih gradova Vranograča i Podzvizda. *) Barabâs S., Zrinyi Miklos levelek es okiratok. II. str. 184—190. Laszowski, Monumenta Habsburgica III. str. 273.—275. 5 ) Thalloczy et Barabâs, Codex comitum de Frangepanibus, II. str. 34.
