VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 49
49 Medjutim baš taj knez Martin Frankapan, osobiti štićenik kralja Matijaša Korvina, postao je malo zatim opasan za slobodu plemenite općine Kreščića. On je umio u kralja Matijaša steći toliku milost, da mu je poveljom od 5. travnja 1464. uz mnoga druga darovanja potvrdio takodjer „possessiones Kreschych, Pernya et Molwnya", te pozvao kaptol zagrebački, da ga uvede u posjed darovanih imanja i potvrdjenih posjedovanja 6 ). Po tome se čini, da je knez Martin držao tada bar neki dio teritorija općine Kreščića. Zanimljivo je, da su pri uvodu kneza Martina u posjed posjedovanja Kreščić (possessionum Çreschych) i susjednoga grada Kladuše (castri Kladusa) bili uz ine susjede i medjašnike nazočni takodjer „Johannes Zokolowechky (Zokoloweczky) de Kreschych et Georgius Farkasich (Farkasii) de eadem", a nijesu prosvjedovali ; pa se stoga mora suditi, da su bili sporazumni s tim činom 7 ). Možda su se Kreščići sporazumjeli s knezom Martinom tako, da se je zadovoljio, što je on samo po imenu postao gospodar općine a upravu njezinih gradova prepustio članovima plemena Ivanu Sokolovačkomu i Jurju Farkašiću. Dne 2. srpnja 1464. izdao je kralj Matijaš knezu Martinu Frankapanu novu svečanu povelju u obliku privilegija, pa njom potvrdio svoju prvu povelju kao i izvješće zagrebačkoga kaptola od 21. lipnja o uvodu u imanja, kao i „possessionum Kreschych, Pernya et Molwnya" 8 ). Kad je slijedeće godine 1465. po nalogu kralja Matijaša od 10. kolovoza zagrebački kaptol uvodio kneza Jurja Frankapana u posjed nekih njemu u zalog danih čestica grada Kladuše, bio je tom zgodom (27. kolovoza) kao susjed i medjašnik nazočan ne samo knez Martin Frankapan, nego i gubernator topuske (topličke) opatije Friderik, zatim „Johannes Zokolowecky, Georgius Farkasius de Kreschych et Woyko de Maretych" 9 ). Ni ovaj put nije nitko prosvjedovao. Još za života Martina Frankapana dospio je grad Podzwizd u Kreščićima u Vlast kneza Ivana (Anža) Frankapana. Taj Anž Frankapan izdao je u Brinju 5. ožujka 1475. povelju, kojom je vjernomu svomu, plemiću Jurju Farkašiću de Kreschich u ime nagrade za vjerne službe njegove, koje je vazda i neprekidno činio, darovao njemu i njegovim potomcima za sva vremena „quoddam Castrum nostrum Pozzwizd vocatum, in districtu Krisichich existentem et habitum, cum omnibus suis pertinentiis . . ." I0 ). God. 1493. spominje se kao sudac plemenske općine Kreščić ili Kriščić neki Mikula Mikulič. On izdaje 23. srpnja iste godine glagolsko pismo. U njem javlja „sudac Mikula Mikulić v Krišćićih s bra6 ) Ibidem, str. 64.-68. 7 ) Ibidem, str. 72.-76. s ) Ibidem, str. 77.-79. ») Ibidem, str. 89.—90. 10 ) Thalloczy et Barabâs, Codex com. de Frang. II. str. 125.—126. 4
