VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 34

34 Kad je Trpimirova isprava namijenjena primaocima duhovnog staleža, odnosno jednoj duhovnoj ustanovi, onda ja sasvijem prirodno, kad se u arengi sa nekoliko patetičnih riječi ističe prolaznost mnogih stvari na svijetu. AH ova arenga u svojoj patetičnosti ne ide ni najmanje predaleko. Ona glasi: Dum mundi ab origine cuncta, per tempore facta, mansisse delabisseque, succedentibus alia alternis semet, oculis perspicimus mentis et manu fidei palpamus, nihil corporels membris uidere, audire aliud ualemus, nisi ea quae praesentantur et scripturarum auditio obtutibus pandit. Ovdje se dakle prilično brzo dolazi do zaključka, da se poslovi, koji služe interesima splitske crkve, imadu riješiti pismenim putem, ispravom

1

). Arengu upotpunjuje narratio, u kojoj Trpimir spominje svoju brigu za spas duše. Sama narratio, koja i ovdje, kao i inače, priča razvoj onih dogadjaja, koji su se zbili prije nego što je izdana isprava, a s njom stoje u nekoj vezi, sadržava važnih podataka o Trpimirovom osnivanju samostana u Riznicama. Kad se radi o crkvama ili samostanima, narratio je, kao i u ovom slučaju, prilično opširna. Što u Mutimirovoj ispravi nema arenge, nije ništa neobična; vrlo je često nema u diplomama s kraćim tekstom ili jednostavnije opremljenim

2

). Da se i obzirom na svoje pravno značenje Mutimirova diploma pokazuje mnogo jednostavnijom od Trpimirove, spomenuto je već prije. Spomenuto je i to, da splitskog nadbiskupa Petra možemo smatrati za začetnika Trpimirove isprave. Ova isprava nema tako izradjene formule petitio, da bi se mogla izrazito odijeliti od narratio, već je tako stilizovana, da se ove dvije formule ovdje, opet kao i u drugim slučajevima

3

), pretapaju u jedno. £a svjedocima ulazi u diplome jedan njima stran elemenat. Svjedocima postaju one osobe, koje su na jedan ili drugi način intervenirale kod stvaranja zaključka o pravnom djelu

4

). Za svjedoke u ovim dvjema kneževskim ispravama nećemo reći, da su bili ljudi koji su intervenirali samo u ovom poslu, nego radje da su bili kneževi savjetnici u svim državnim i javnim poslovima, pa knez nije imao nikakva razloga, da se usprotivi, da se njihova imena, kao imena svjedoka, spomenu i u ispravi. Na našem je području bez sumnje upliv privatne isprave na javnu uvijek bio dosta velik, pa se taj upliv odrazuje kod svjedoka u riječima testium notitia, praesentia communi uoto et uoluntate corroboratum Trpimirove, a riječima his coram testibus, Consentientibus atque subscrïbentibus Mutimirove isprave. Kad imena svjedoka prelaze sa mjesta naracije na kraj isprave, onda je i dovršen 1

) Slična arenga na pr. u ispravi mletačkoga dužda Vitala Mikela od 3. augusta 1163. Smičiklas, Cod. dipl. II., 94. 2

) Thommen, o. c. str. 27. 8

) Erben, o. c. str. 348. *) Thommen, o. c. str. 28. »