VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 35
35 proces, da se osobe, koje najprije samo interveniraju kod stvaranja pravnih odredaba i izdavanja isprava o tome, pretvaraju u prave svjedoke^ Iz dispozicije izveli smo glavna obilježja kneževskih isprava. Kad u Trpimirovoj prije nje imamo in vokaciju, datum, arengu i narratio a u Mutimirovoj invokaciju, datum i narratio, ondà je prvo pitanje, koje nam se nameće to, kako se dispozicija veže s predjašnjim formulama. Ovu vezu uspostavljaj ü jednoj i u drugoj isprali knežev nalog, da; se njegova odluka dokumentira ispravom. Trpimir, kad je čuo želju nadbiskupa Petra, obećaje mu, da će mu je ispuniti i odredjuje, da se sastavi isprava, koja će odrediti posjed splitske crkve. Mutimir pak, kad se uvjerio, da je u sporu pravo na strani splitske crkve, prenosi crkvu sv. Jurja ispravom u vlasništvo te crkve. Druga je stvar, da su obe isprave u isto doba u neku ruku i darovnice i potvrdne isprave, pa se u njima potanje navadja posjed, kojim će od sada moći da raspolažu, i potvrdjuje ono, što im je već prije dano. Treće je napokon to, što se Trpimirova isprava veže s Mislavovom a Mutimirova s Trpimirovom, pa se dispozicija ranijih isprava vraća u naraciji i u dispoziciji kasnijih. Svakako je dispozicija hrvatskih kneževskih isprava prilično jednolična, kakova je i u langöbardskim kraljevskim ispravama 1 )! Sankcije u našim kneževskim ispravama počimlju običnim sporednim rečenicama, Trpimirova : Sie quis uero ..... diripere . uel subtrahere aut per uim bpponere tentauerir, a Mutimirova : Qui uero . ... . statuta nostra ..... subtrahere uoluerii, uel quo lïbet modullo donationem dictam nocere temtauerit i spominju mogućnost rušenja kneževske volje i odluke. Svoju volju i odluku smatra knez izričito izraženu u samoj diplomi (de super scriptis, donationem nostram, statuta nostra, donationem dictam), a Trpimir dodaje k tome, da njegova odredba ima trajno da ostane na snazi (imposterum inconuulsa manere censuimus). To je pojava, koja se često vraća u diplomama devetog stoljeća i koja odaje svoju vezu s benéventanskim kneževskim ispravama osmog stoljeća 2 ). Inače prijete obe isprave samo duhovnim kaznama 3 ). Ovamo dolaze izrâzi: ira domini saluatoriš, ira omnipotentis dei coelorum arbitri, sanctorum omnium maledictio, anathema maranatha i t. d. Prekršitelj će na sudu božjem bit odijeljen od domovine i porodice, otjeran k djavlima u pakao, zemlja će ga progutati i t. d. Ovdje su dakle izbrojene i crkvene i božje kazne. Kad su naše kneževske isprave namijenjene crkvama, onda za prekršitelje njihovih odredaba vrijedi sve ono, što crkva odredjuje za ovakova ili slična kažnjiva djela. Izvor sankcije u hrvatskim kneževskim ispravama mogu 1 ) Erben, o. c. str. 355. 2) Ib., str. 360. 3 ) Usp. Boye, Ueber die Poenformeln, str. 101.—103., 129—133. ; ' .:
