VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 27
27 samostan, nègo je htio da ga opskrbi s posudjem, koje treba za vršenje službe božje. Sam nije imao srebra, pa se obrati na svog kuma („dilectus computer") splitskog nadbiskupa Petra, da mu pozajmi 11 funti srebra. Kad se ovaj odazva njegovom zahtjevu, Trpimir se osjećao obvezanim, da mu se oduži. On učini sada sve ono, što je želio nadbiskup Petar. Potvrdi mu ispravom, da zemljište u Lažanima i Tugarima, u splitskoj okolini, koje bijaše kupio sam nadbiskup, spada u vlasništvo splitske crkve. Dalje potvrdi Trpimir darivanje kneza Mislava, te prenese u vlasništvo crkve splitske crkvu sv. Jurja u Putalju, današnjem Kaštel Sučurcu, koju bijaše sagradio knez Mislav. Napokon odredi Trpimir, da splitska crkva ima dobivati i sa njegova posjeda u Klisu desetinu od plodova i životinja, koju je počeo davati Mislav. Sve je to odredio Trpimir na zboru hrvatske gospode u Biaćima 4. marta 852. Trpimirova isprava nosi na sebi sva ona obilježja, kojima se odlikuju diplome IX. stoljeća, Ono što se u njoj i njome odredjuje, ima da za uvijek ostane na snazi, ali tako, da to može samo ona dokazati. Nastale kasnije kakve mu drago prilike, pozivom na ovu diplomu može se uvijek dokazati pravo stanje stvari („iure mansuris rebus"). Ona je u isto doba i dokazna i dispozitivna isprava. Neka se pravna djela samo dokumentuju, druga se i završavaju i dokumentuju. Trpimir je najprije stvorio v soju odluku, a onda ju je fiksirao u svojoj diplomi. To se u ispravi spominje ovim riječima: „Et suggestioni placiti data ad sensiim spopondimus (nadbiskupu Petru) et iure mansuris rebus Privilegium fieri per praesentem nostram deliberationem praecepimus". l ). Ovom se diplomom dokumentuje ne jedno nego pet pravnih djela, ne baš sasvijem jednake prirode. Kao već gotovo pravno djelo spominje se utemeljenje samostana („construzi monaster mm"). Onda dolazi odredba, da se vlasništvo splitske crkve proteže na ona dobra, koja bijaše kupio nadbiskup Petar. Dalje potvrdjuje Trpimir darivanje kneza Mislava i prenaša crkvu sv. Jurja u vlasništvo splitske crkve. Napokon odredjuje Trpimir splitskoj crkvi desetine sa svojih dobara. Spajanje više pravnih djela u jednu cjelinu, jednu ispravu, može da znači i spajanje raznih vrsta isprava. Kad osim ovakove šire isprave imamo od istog izdavača i drugih isprava s jedinstvenom sadržinom, onda je vrlo poučno usporedjivati pojedine dijelove diplome s onim ispravama, koje se svojom sadržinom s njima podudaraju. To u našem slučaju nije moguće. Težište ove isprave pada, barem u koliko ja' vidim, na potvrdu Mislavova darivanja i na odredbu o pravu vlasništva splitske crkve na imanja, kupljena od nadbiskupa Petra. Do toga je nadbiskupu i bilo J ) Usp. Erben, Die Kaiser- und Königsurkunden des Mittelalters, str. 292 i dalje.
