VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 17
Diplomatičko - paleografske studije. I. Nekoliko općenitih razmatranja. 1. Savremena diplomatika. Diplomatika je od svog početka u 17. stoljeću izvela svoje zakone za prosudjivanje isprava iz dviju velikih skupina, iz proizvoda kraljevskih i carskih te papskih kancelarija. Ali je napredovanje diplomatičkog rada postepeno slabilo ove zakone i dovelo do spoznaje, da se oni nikako ne dadu primijeniti na čitav ogroman kompleks isprava, sačuvanih u jednom ili drugom obliku. Velika skupina tako zvanih privatnih isprava tražila je, da se nadju novi kriteriji za pravilnu interpretaciju onih isprava, koje nijesu ni kraljevske, ni carske ni papske. Paralelno s ovim evolucionim procesom ide i drugi. Na isprave se, kada još nije bilo diplomatike kao gotove, samostalne nauke, gledalo kao na dokazna sredstva za prava, koja su još postojala. Konac XVIII. i početak XIX. stoljeća približio ih je kulturnoj, pravnoj, ustavnoj, gospodarskoj i političkoj historiji, te historiji jezika, i smatrao ih izvorima prvoga stepena. Odmah poslije toga stale su se isprave i samostalno ispitivati, ali uvijek samo kao historijski izvori. Diplomatika bila je tada ono, što je danas, po svom nazivu, pomoćna historijska znanost. U drugoj polovici XIX. vijeka postale su njezine veze sa drugim tako zvanim historijskim pomoćnim znanostima vrlo labave, a ona je sama uvijek više išla samostalnim putem. Ona i sada podržava sad jače a sad slabije veze s drugim znanostima, ali ne više samo sa paleografijom i kronologijom, nego i sa historijom u najširem smislu, sa kulturnom, pravnom, ustavnom, gospodarskom i političkom, te sa historijom jezika. U koliko je ona od pomoći ovim disciplinama, u toliko mogu i ove da budu njoj od pomoći. Novi rezultati istraživanja papirusa i uopće starine otvaraju joj nove vidike. U historijskom se smislu prelazi od zapadnog svijeta na istočni, naročito bizantinski, a obzirom na vrijeme, ona se više ne žaca da prekorači granicu srednjega vijeka. Ta srednji vijek ne traje u kulturnom i pravnom smislu svugdje jednako. Mnogi kriteriji, dobiveni istraživanjem isprava iz novih dijelova svijeta i iz novijih vremena, mogli su se primijeniti i na isprave iz zapadnih krajeva, kojima se diplomatika najprije i najviše bavila, pa 2
