VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)
Strana - 192
192 vijeću, pa je hrvatski živalj [dostojanstvenici svjetovni (dvorski činovnici i župani) i duhovni (biskupi od Knina, Nina i Biograda i opat sv. Bartola od Biograda)] mogao lako osujetiti kakovo pogubno djelovanje latinskih crkvenih dostojanstvenika (osim u vjerskim pitanjima, u kojima su se hrv. vladari većinom gledali prilagoditi papi i lat. biskupima iz navedenih već razloga). To se može jasno razabrati iz kraljevskih isprava, koje su izdane u ovakovim kraljevskim vijećima, jer nam one pokazuju, da su latinski dostojanstvenici većinom u malenom broju sudjelovali u tim vijećima, i po tome nisu mogli imati na državnu politiku velik, a najmanje poguban utjecaj. 89 ) Jednako nije opravdana Šišićeva tvrdnja, da su se latinski crkveni dostojanstvenici laskali hrvatskim vladarima samo radi obogaćivanja (desetinom i darovima)> ali da su se, čim je njihov interes tražio, pridružili tuđinu, kao n. pr. za Slavca. Naravno da je desetina latinskih biskupa bila veća, kad se njihova crkvena vlast nije prostirala samo po uskom zemljištu primorskih dalmatinskih gradova, nego i po prostranim krajevima hrvatske države, ali to nije bio glavni razlog, zbog kojega su latinski biskupi gledali raširiti svoju jurisdikciju i po hrv. krajevima ; više je to bio crkveno-vjerski razlog, naime da se time moć i ugled zapadne, rimske crkve, njezina jezika i njezinih običaja i obreda čim više na istok raširi, protiskujući tako upliv istočne crkve i njezina patrijarha. Tim načinom bila je hrv. država čvršće privezana 89 ) Tako se u ovakovim ispravama Petra Krešimira IV. navode kao prisutni i kao svjedoci većinom samo hrvatski svjetovni i duhovni dostojanstvenici, tako u ispravi biogradskoj od g. 1059. (zapravo 1060.), u ninskoj od g. 1062. (zapravo 1067.), u darovnicama od g. 1065. i 1066. (u ovoj zadnjoj još samo zadarski b : skup Stjepan), u ninskoj ispravi od god. 1069. (i ovdje još isti zadarski biskup), u dvjema darovnicama od g. 1069. (osim toga još i osorski biskup Lovro), u potvrdnici od. g. 1070. i u darovnici od god. 1072. (Sve to u Documenta br. 40, 45, 48, 52a, 55, 56, 58, 59 i 69); jedino u šibeničkoj ispravi od Božića 1066. navodi se kao svjedoke 5 latinskih i 2 hrvatska biskupa, ali u samoj ispravi veli kralj, da ju izdaje ne samo s privolom biskupa, nego i „laudacione nostri ducis Stephani, ceterorumque Chroatie comitum" (Documenta br. 51.), dakle je hrvatski živalj bio pretežan i u ovom slučaju. Jednako se i u Zvonimirovim ispravama navode većinom samo hrvatski dostojanstvenici, tako u tri isprave od g. 1078. (samo se u zadnjoj navodi i nadbiskup Lovro), u potvrdnici od g. 1078—80. u darovnici od g. 1083. (uz to jedan latinski opat), i u kninskoj potvrdnici od 8. listopada 1087. (uz to još i nadbiskup Lovro) (Documenta br. 98—100, 109, 114 i 119); jedino u potvrdnici od 9. listopada 1076. od 13 svjetovnih i duhovnih dostojanstvenika navedena su 4 latinska biskupa i 1 lat. opat, a uz to se još veli „et aliorum nostrorum comitum et baronum"; onda u kninskoj darovnici od god. 1076—8. od 10 svjedoka samo su 3 lat. biskupa, ali se još dodaje „isti ad (nostram) confirmationem cum (innumerabili multi) tuđine ibidem astante sufficiunf ; i također u jednoj šibeničkoj potvrdnici od g. 1078. od 8 svjedoka samo su 2 lat. dostojanstvenika (nadbiskup Lovro i opat od sv. Stjepana) (Documenta br. 88, 97 i 103). Konačno se u tri isprave kralja Stjepana II. (od g. 1088—9.), koje su nam uščuvane uz mnoge hrvatske dostojanstvenike navodi samo spljetski nadbiskup Lovro (Documenta br. 124—126).
