VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 191

191 (Zimo 1032. i 1060.), Stjepan Volića (1069, 1076. i 1080.) i Dujam (1097.), tribun Drago (999.), opat Dabro (1060.), sin priora Crna, Katena, predstojnica samostana, njezina sestra Stana, pa Ana, Vera i Dobrica, opatice (sve g. 1069.) i Mirača (Mirazza), također predstojnica samostana (1086.)

36

), u Trogiru dolaze priori : Dabrana (Dobronja 1064.) i Drago, brat ovoga Vučina i majka im Brana (svi g. 1097.)

37

), u Rabu se navodi biskup Drago (1059—1071.), prior Bjelota (Bellata 1018.) i građanin Dabro (1018.), a u Osom tribun Vojat (999.) i građani: Vjačko (dva), Dan(č)ulo, Dabro i Damir (svi g. 1018.).

38

) Kraj tako jakoga hrvatskoga življa u ovim primorskim gradovima ne može se uzeti, da su ovi mogli biti na štetu hrvatskoj državi i priječiti njezin razvoj. Njihovi duhovni reprezentanti, biskupi i opati imali su doista pristup na hrvatski kraljevski dvor, i time utjecaj na državne poslove, ali ne zato, jer su im hrv. vladari prepustili vrhovnu crkvenu vlast, nego istom od onda, kad je bizant. Dalmacija došla pod vlast hrv. vladara. Što su pako latinski biskupi, stanujući na tuđem bizant. zemljištu, imali vrhovnu crkvenu vlast i nad dijelovima hrvat, države, nije im to podavalo pravo, da se miješaju u političke, državne poslove hrv. kraljevstva (nego samo u crkvene) ; istom kad je Dalmacija došla u hrvatsku vlast, i time njezini crkveni dostojanstvenici postali članovi hrv. države, postali su oni i hrv. državni dostojanstvenici i kao takovi imali pravo sudjelovati u kraljevskim vijećima i tako utjecati na poslove i politiku hrvat, države. Ipak taj utjecaj njihov nije mogao biti poguban poradi toga, jer su oni ipak sačinjavali manjinu u kraljevskom S6

) Osim toga se još spominju: Dabro đakon i Dabro pisar (oba 1040.) i građani : dva Dabrona i Fusko Grčin (Gricina) (god. 1030.), Dujam Dragovitov, supruga mu Marula i sinovi Petrana i Drago (1069.), Dujam sin Dragov i Voliče (oba god. 1069.), Deša sin Kojčinov, drugi Deša i Dominik Draž (svi g. 1076.), Draže Neslani (1086.), Crnek, Drago i Lukarič (svi 1097.), Crnek Trbuk (Tribuchi), Petrana i Čmo (svi g. 1091—97.), građanke: Dobrica (1032.), Veranica (1040.) i dr. 37

) Osim toga se još navode: svećenik Prvo (1033.) i građani: Petrana (1040.), Mirča Bogobojša i Vitača (1064.), Petar Bela (1076. i 1097.), Đuro Bogobojša, Ivan Hudi i Deša (svi 1076.). 88

) Još se spominju u Pagu građani: Dobrogost, Dujam Vlastelin, Stanimir, Prelut, Sudimir, Cvijamir, Stojan, Gostimir i Župan (svi g. 1071.), u Krku građani: Dabro, Vojat, Brzonja (Berzana) i Bocek (Bocio) (svi 1018.) i u gradu Beli na Cresu: svećenik Dabro i građanin Marin Stredrag (oba 1018.). — Sve su ove ličnosti uzete iz isprava u Račkovim „Documenta" ; kratkoće radi naveo sam samo godine isprava, a ne strane i broj njihov u tom zborniku isprava. Samo nadbiskup Dabral naveden je po Tomi Arciđakonu. („Historia salonitana" cap. 15.). — O ovom hrvatskom življu govori i Jireček: („Die Romanen" str. 93—95.). Svoje razmatranje završuje s ovim riječima; „Kod potanjega istraživanja nalazimo, da je više ženskih nego li muških imena slavenskoga podrijetla. Kraj toga biva očevidno, da su i sinovi porodica sasvim romanskih imena katkada imali slavenska imena. To nam pokazuje put, kojim je slavenski elemenat prodro u krug gradskih patricijskih porodica. Slavenska imena raširila su se u gradovima ženidbama građana sa Slavenima iz okolice".