VJESNIK 1. (ZAGREB, 1925.)

Strana - 169

169 a ne tu, kao što i Toma Arciđakon ne bi bio rekao za nj „mortis debitum solvit". 12. Ladislav I. i Koloman prema Hrvatskoj. U svome „Priručniku izvora za hrv. povijest" (str. 289—630.) bavi se Šišić opširno s vojnim pohodima ugarskih kraljeva sv. Ladislava (g. 1091.) i Kolomana (g. 1097., 1102. i 1107.) u Hrvatsku, pa uspješno pobija tvrdnje madžarskih historičara (Szalaya, Paulera, Karâcsonyja i dr.), da su ti kraljevi silom oružja podjarmili Hrvatsku i pridružili ju Ugarskoj kao puku ugarsku pokrajinu. No pri tom dolazi on i do nekih takvih rezultata i tvrdnja, koje po našem mnijenju nisu ispravne ili su dvojbene, pa zato ćemo se s njima ovdje pobliže pozabaviti. 1. Na str. 293. i si. govori on o pismu kralja Ladislava, koje je ovaj u svibnju ili lipnju god. 1091. sa svoje vojne u Hrvatkoj poslao Oderiziju, opatu samostana u Montecassinu. U tom pismu pozivlje on njega, da mu piše, „jer da može da bude (s njime) u saobraćaju kao sa susjedom, budući da je već stekao gotovo čitavu Slavoniju" (vicinis enim jam agere poteris, quia Sclavoniam jam fere totam aquisivi). Iz tih riječi da se mora zaključiti, da je Ladislav računao kao sa činjenicom, da ima u vlasti ma koji dio hrvatske obale između Rječine do nadomak Zadra, jer inače da nema smisla govoriti o susjedstvu sa prekomorskom Italijom. Kakva je ta vlast kralja Ladislava bila, i da li je on sam dopro do obale morske, to da je drugo pitanje, jer je kralj mogao tako pisati i u predmnjevi, da su se neki izvjesni krajevi izjavili za njega kao „zakonitoga baštinika" hrv. kralja, koga je podupirala jedna hrvatska stranka, Šišić zabacuje prvu predmnjevu, koju prihvaćaju neki madžarski historičari, naime da je Ladislav dopro do mora i tamo zauzeo neke krajeve,

1

) nego se odlučuje za drugu predmnjevu.

2

) Spominjući zadarsku ispravu od g. 1092., u kojoj se na čelu *) Tako veli Franknoi („Szent Lâszlo lelevé" Budapest 1901. str. 7.) da je Ladislav doista dopro do mora (do Spljeta ili do Zadra), a Hornau („A zagrabi püspögseg alapitâsi éve" u „Turulu" Budapest 1910, 23—24, 30—31.), da je Ladislav osvojio sjeverni dio Hrvatske do Adrije i da su Zadar i Biograd na moru priznali vlast Ladislavovu. No Karâcsonyi (o. c. u „Szazadoku* god. 1912. str. 9.), zabacuje ovu tvrdnju Hômanovu. 2

) U „Geschichte der Kroat." I, 339. veli on doista, da se iz ovih riječi Ladislavljeva pisma ne može razabrati, „ob der König tatsächlich bis zum Adriatischen Meer vorgedrungen war, sondern nur an einige Küstenstädte wie z. B. Spljet dachte, die sich für ihn erklärt hatten", ali budući da on u^bilj. 1. pristaje uz Karâcsonyija (da Ladislav nije osvojio dio Hrvatske i Dalmacije) i budući da (gore u tekstu) prihvaća tvrdnju Tominu, da Ladislav „ipak nije dopro do mora", moramo zaključiti, da on drži vjerojatnom samo onu drugu mogućnost, naime da je Ladislav imao svojih pristaša u Dalmaciji.