ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 588

In memóriám Jozo Ivičević (1930.-2008.) U lipnju ove godine umro je Jozo Ivičević, bivši djelatnik Hrvatskoga državnoga arhiva. Rođenje u Visu 1930. godine. U Zagrebu upisuje klasičnu gimnaziju, djeluje oko Narodnoga glasa, prvoga oporbenoga glasila u komunističkoj Hrvatskoj, kad je 1945. prvi put uhićen te mu je privremeno zabranjeno daljnje školovanje. Godine 1948. završio je gimnaziju, a 1953. i 1956. godine diplomirao je studij prava i studij ekonomije. Studirao jc i povijest te apsolvirao filozofiju. Godine 1971. godine magistrirao je s temom nacionalne državnopravne povijesti na Pravnome fakultetu. Od 1960. godine radio je kao asistent katedre Historije države i prava naroda Jugoslavije na Pravnome fakultetu. U Matici hrvatskoj je od 1968. godine bio članom upravnoga i izvršnoga odbora, a od 1970. glavnim tajnikom i članom predsjedništva. Godine 1971. obnašao je i funkciju odgovornoga urednika Hrvatskoga tjednika. Iste je godine, nakon sloma Hrvatskoga proljeća, uhićen te je na montiranome političkome procesu, u »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi«, osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja po isteku kazne. Godinu dana nakon izlaska iz zatvora dopušteno mu je da se zaposli u Arhivu Hrvatske, uz uvjet da na poslu bude nadziran. Radio je kao arhivist, od 1982. kao arhivist specijalist te od 1988. godine kao viši arhivist. Djelovao je kao arhivist/dokumentalist u Dokumentaciono-informativnome centru, poslije u Odjelu za noviju arhivsku građu. Jozo je u radu bio studiozan, analitičan i pedantan. No, okolnosti tadašnjega političkoga sustava uvjetovale su da mu je jedno vrijeme bio otežan ulazak u spremišta Arhiva, prekinut rad na gradivu »problematične političke provenijencije« teje dio svojega rada u Arhivu proveo na »najbezbolnijemu« mjestu - u čitaonici Arhiva. Jozo je volio raditi u Arhivu. Život je shvaćao relativistički, s pravom svakoga na vlastito uvjerenje. Kao što je nakon uhićenja, ne hoteći dovoditi kolege s Pravnoga fakulteta u neugodnu poziciju da odlučuju o njegovu isključenju, samoinicijativno podnio ostavku, razumio je i ozbiljnost i delikatnost položaja u kojemu se Arhiv našao njegovim dolaskom te svojim kolegama i upravi Arhiva nije htio otežavati situaciju.