ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 589

Zbog svega toga, i zbog njegove principijelnosti i skromnosti, od svih je kolega i uprave Arhiva bio prihvaćen i cijenjen. Za trinaestogodišnjega rada u Arhivu, ni s kim se nije ozbiljnije sukobio. S dijelom kolega ostao je povezan i nakon prestanka radnoga odnosa, a kao umirovljenik nastavio je rabiti gradivo HDA kao vrelo svojih publicističkih radova. Nakon obnavljanja rada Matice hrvatske vraća se 1990. godine na mjesto glavnoga tajnika i u upravna Matičina tijela, do umirovljenja 1992. godine. Uspostavom slobodne i neovisne Hrvatske oživotvorila se vizija Joze Ivičevića za koju je osobno mnogo dao. Nije se volio isticati i u praktičnu politiku nije se uključio. Ostao je skrupulozni motritelj zbivanja u njegovoj dosanjanoj domovini. Povučeno se bavio publicističkim radom, prosuđujući o događajima i pohvalno i pokudno, no uvijek istinoljubivo i uvijek patriotski. Objavljivao je dosta, u časopisima, novinama, zbornicima. Jedan od njih je i Arhivski vjesnik. Pisao je promišljeno, dokumentirano, s puno odgovornosti za trag o povijesti što će na taj način trajno ostati. U nakladi Matice Hrvatske uskoro će, na žalost posthumno, biti tiskana njegova knjiga »Iz novije hrvatske povijesti«. Umro je kako je i živio - nezamjetno, tiho. Borut Gulič