ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 389

manjim zahvatima, jer su njegovi zabilježeni prihodi vrlo skromni, krećući se od jednog groša, do jednog perpera i šest groša. S druge strane, obnova Žute knjige, važnog zbornika zakona, naplaćena je u kolovozu 1580. šest perpera i osam groša." Zanimljivo je da katkad poslovi teku kontinuirano i tako se bilježe. Radeći nepunu godinu dana, od 30. travnja 1579. do 2. travnja 1580., Barletto je, na zahtjev plemića Gozze, dobio naknadu od pet perpera i jednog groša, jer je obnovio knjige novim papirom.

100 U svakom slučaju, visoko razvijena djelatnost knjižara u drugoj polovici 16. stoljeća nesumnjivo pobija paušalno donesenu ocjenu dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija (1555-1564), koji se požalio pišući svom znancu Francescu Martelliju u Italiju da »ovdje ne samo da se ne prodaju knjige, ovdje se ne prodaje ni papir.«

101 4. Vrste papira i izrada knjiga Iako je cijena papira i pergamenta bila propisana još u 15. stoljeću, tako daje 100 listova pergamenta vrijedilo devet perpera i tri groša, a kasnije devet perpera i šest groša, dok je 100 listova papira otkupljivano za osam perpera, vrela nedvojbeno govore da su knjižari različito naplaćivali svoje usluge ovisno o vrsti robe koju su dopremali. Tako je precizirano više naziva i vrsta papira.

102 Spomenute su razne vrste papira, kao carta reale, carta imperiale, carta sotto reale i carta sottile.

m Nisu rijetke ni carta bombascina i carta brugumina, koja se etimološki svakako odnosi na pergament. Broj listova po knjizi je, dakako, varirao. Uz podatke o isplati nije uvijek točno navođeno koliko je bilo knjiga od pojedine količine papira, premda se i takve potankosti znaju naći. Primjerice, koncem 1567. svećenik Allegretti dobavio je 1.200 listova pergamenta za točno pet knjiga, što iznosi 240 listova po knjizi.

104 Pitanje postupka izrade osobito je zanimljivo, iako ovdje, nažalost, nije potanko razrađeno. Prihvatimo li mišljenje da se »tehnika uvezivanja knjiga i ukrašavanja korica u 16. stoljeću u biti ne razlikuju od današnjeg ručnog obrtničkog rada« (uz, naravno, puno veći udio ručnog rada nego danas), dobro je znati daje »knjigoDetta sv. 4, f. 274. 0 Detta sv. 4, f. 250. Istom je prilikom zabilježeno i da je obaviješten njegov knjižar, što upućuje na zaključak daje Barletto imao pomoćnika. " Torbarina, J. Fragmenti iz neizdanih pisama Lodovika Beccadellija (1555-1564). Dubrovnik. 1(1929), pismo br. 25, str. 325. O tome je u novije vrijeme pisao Pele, M., Freske u ljetnikovcu nadbiskupa Lodovica Beccadellija na Šipanu, u: Marković, V. i Prijatelj-Popović, I. Umjetnički dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeću. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 21. i 22. studenog 2003. godine u Splitu. Split : Književni krug, 2007., str. 164-165. 12 Terminologiju se može dijelom razriješiti uz pomoć međunarodnog kodikološkog rječnika, s Internet stranice http://vocabulaire.irht.cnrs.fr/pages/vocabl.htm. Tekst je objavljen na Internetu 2002., a pristup izvršen 27. listopada 2007. Vidjeli Muzerelle, D. Vocabulaire codicologique: répertoire méthodique des termes francais relatifs aux manuscrits. Paris : Editions CEMI, 1985 (Rubricae, 1.). U starijoj literaturi jezgrovit pregled nudi Novak, V. Latinska paleografija, str. 71-72. 3 Miović, V. Dubrovačka Republika u spisima osmanskih sultana, s analitičkim inventarom sultanskih spisa serije Acta Turcarum Državnog arhiva u Dubrovniku. Dubrovnik : Državni arhiv, 2005, str. 5859. "Cons. Min. sv. 48, f. 218r.