ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 390

veža morao naštampane arke papira kvasiti u raslopini tutkala i stipse, zatim ih sušiti, gladiti i ravnati.« Uz to je zasebno pitanje bilo obrezivanje knjiga, što se vršilo strugom i blanjom.

105 Kožni uvez korica zahtijevao je također posebnu brigu knjižara. U našem je slučaju knjižarima posebno plaćano za izradu platna za korice, kao početkom travnja 1582., kad je plaćeno četiri perpera i dva groša za izradu korica knjige Cassa del comune.

]0 Kod drugih se knjiga ističu korice obložene crvenom kožom.

1 7 Ovo je u skladu sa zapažanjem da se »umjesto teških drvenih korica koje su se djelomično ili u cijelosti presvlačile tamnom kožom, pa nerijetko i okivale, sve više upotrebljavaju korice od kartona ili ljepenke koje se također presvlače kožom, no sada pretežno bijelom ili takvom u koju su slijepo utisnuti razni ukrasi«, čime je knjiga »postala znatno lakša i praktičnija za prenošenje i drugo rukovanje.«

108 Dakako, samu paginaciju označavali su pisari, a ne knjižari. Na izradu korica upućuje i ranije razmotrena doprema kartona iz Venecije po narudžbi Antonija de Odolis iz Brescie. Sve je i ovdje ponajviše ovisilo o uvozu iz inozemstva. 5. Pogled u budućnost: knjižari prema Osmanlijama i kronološko kretanje prema kraju Republike Prirodno je da su uvezivači knjiga i trgovci papirom i pergamentom u potrazi za svojim materijalima najviše poslovali s Italijom. No, nagla promjena političkih okolnosti i širenje dodira s Osmanskim Carstvom uvjetovalo je i opskrbu papirom Osmanlija. To je bilo naglašeno već krajem 16. stoljeća. Tako je Silvestar Barletto dobio od državnih vlasti devet groša 9. srpnja 1577. za tri kvinterna papira poslana sandžak-begu Hercegovine,

109 dok su 29. prosinca 1580. platili knjižaru Curciu tri perpera i četiri groša za neutvrđenu količinu papira koja je otpremljena u albansku luku Valonu, po odredbi plemića Kaboge.

110 Ranije spomenuti iznos od devet groša Barletto je dobio i 25. veljače 1581., kada je tri kvaderna papira predana dragomanu Franu Milliju, a on ih je potom proslijedio Osmanlijama. Zanimljivo je da su 21. veljače 1600. čak same središnje osmanske vlasti tražile od Dubrovčana papir za pisanje za potrebe svog zapovjednika u Beogradu, i to pošto su se Dubrovčani bili oglušili na prvi zahtjev. Od njih se tražilo »160 komada »istambulskog« papira i 60 komada papira vrste hasije«. Poznato je i da je bosanski beglerbeg redovito tražio papir za pisanje od Dubrovčana i to najviše kvinterneta, povezanih listova papira. Dok je kvinternet imao pet listova, samo se kvinternet tankog papira (sottile) sastojao od 25 listova. S ovim se mogu povezati i podaci da su za potrebe Turske kanceMalbaša, M. Knjigoveštvo 16. stoljeća ilustrirano primjercima iz muzejske biblioteke u Osijeku. Osječki zbornik (Osijek). VI (1958), str. 250-251. Detta sv. 4, f. 369. ...uno libro corio rubro cooperto, prema Cons. Rog. sv. 59, f. 204v. Iako ne ulazi u predmet ovog rada, vrijedi zabilježiti da pojedine bratovštine u promatranom razdoblju nisu žalile sredstava za izradu bogatih kodeksa s ukrasnim koricama za svoje matrikule, pri čemu istupaju na tržištu kao privatni naručitelji kod knjižara. Ovo je bilo karakteristično i za sjeverno dalmatinsko područje pa se neke od ovih matrikula čuvaju u postavu Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru. Katić, T. Stara knjiga, str. 24-25. Detta sv. 4, f. 81. Detta sv. 4, f. 289.