ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 382
Figiniju poslovni prostor u gradu, stoje produljeno početkom 1565. s Nekretnine su bile vrlo značajne i knjižarima, jer su tu u dućanima prodavali vlastitu robu, o čemu dovoljno svjedoče iskustva samog Curcia Troiana i njegova šegrta Silvestra Barletta di Santo Fe lice. Otprilike od tog vremena, od početka druge polovice 16. stoljeća, više je izvornih podataka o djelatnosti naših knjižara, a osobito je značajno što možemo redovito pratiti zapise o njihovu radu. Podaci kojima raspolažemo pouzdano svjedoče o količini materijala koju su dopremali i o naknadi koju im je za to isplaćivala vlada. U mnogim je slučajevima moguće čak pratiti odakle je dopreman materijal: većinom iz Italije, i to iz Ancone, rjeđe iz Venecije. Jednako se govori o vrsti papira koji se koristio. Primjerice, nekoliko mjeseci prije smrti, knjižar Sebastijan Boiso je 26. veljače 1554. primio po odluci Malog vijeća 63 perpera i 3 groša za »više knjiga od papira bombičine i brugumine«, koje je nabavio za potrebe [Kneževa] dvora. 52 Budući da je ranije navedeno kako je isti knjižar izrađivao pergament u Dubrovniku za javne potrebe, očito je da se papir mogao nabaviti drugdje. U ovo se vrijeme obično nabavljao u Anconi, pri čemu je posredovao plemić Benedikt Gundulić. Zapisi od 18. svibnja i 21. srpnja 1554. govore daje uz pomoć plemića Stjepanova Marinova Gozze nabavio četiri bale papira bombičine, koje su potom otpremljene u grad. 53 Tako su i gradski patriciji neposredno sudjelovali u ovoj djelatnosti. Raspodjela je potom bila brižljivo organizirana. Posebno su obračunati troškovi nosačima za prijenos bala papira iz gradske luke u Carinarnicu, gdje su bili privremeno uskladišteni, a potom dalje u državne urede. Kako navode podaci s kraja šezdesetih godina 16. stoljeća, obično su brodovima dopremane po četiri bale papira, od kojih je svaka sadržala po dvadeset rizmi. U jednoj je rizmi uobičajeno 500 araka pa tako jedna bala sadrži ukupno deset tisuća araka. Nosačima se plaćao po jedan groš za prijenos dvije ili tri bale papira u Notarijat. 54 Brodovi koji su dovozili papir u Dubrovnik iz talijanskih luka zasebno su se financirali, iako je papir predstavljao samo mali dio ukupnog tereta. Tako je vlasniku broda koji je dopremio papir iz Ancone plaćeno 5. lipnja 1581. jedan perper za jednu balu papira, uskladištenu potom u Carinarnici. 55 Dakle, možemo reći da su vlasti Republike i papir tretirale poput robe strateške važnosti. 51 Cons. Rog. sv. 40, f. 174r-v. S lim je vjerojatno u vezi i odluka Senata od 24. travnja 1531., kad se prihvaća molba Fabrizija Ivanova Figini koji drži dućan u državnoj zgradi na Placi, jer je moguća veza s kasnijim Figinijem. Kao najmoprimci navode sc potom Aleksandar i Jeronim Figini, sve do kraja 16. stoljeća. Knjige nekretnina dubrovačke općine (13.-18.st.). Libri domo rum et terrenorum communis Ragusii deliberatis ad officium (saecc. XIII-XVIII). Sv. 2. Prir. Benyovsky I^atin, I. i Zelić, D. ZagrebDubrovnik : Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2007, str. 87. 52 DAD, Polizze, serija 78, sv. 1, f. 17v. Jamačno se pod izrazom »brugumina« zapravo krije pergament i u pitanju je omaška pisara. S druge strane, carta bombicina vrsta je papira izrađena od pamučne tkanine. 53 Polizze, sv. 1, f. 5r bis i f. 7v bis, s druge strane knjige. 34 O tome je više podataka, spomenimo DAD, Detta, serija 6, sv. 4, f. 304 i f. 318, iz 1581. godine. Usporedbe radi upozorimo da su u istom razdoblju nosači zarađivali po osam groša za prijenos drvenih greda, kako stoji u Detta sv. 4, f. 324. 55 Detta sv. 4, f. 318.
