ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 383

3.1. Razdoblje procvata knjižarske djelatnosti od sredine 16. stoljeća Dostavljeni papir preuzimao je u ime vlasti formalno državni blagajnik, racionator. Jedan od tih blagajnika, Bartolomej, često se spominje u zapisima iz druge polovice 16. stoljeća. Tako je 21. lipnja 1568. plaćeno 34 dukata i 16 groša svećeniku Nikoli Allegrettiju za 17.200 listova »za potrebu knjiga za Dvor, po računu od osam groša za 100 listova«.

57 Nekoliko mjeseci kasnije plaćeno je istome 57 dukata i 16 groša za osam knjiga od pergamenta, u kojima je 2.014 listova, a plaćaju se po devet perpera i šest groša za 100 listova. Knjige su doznačene Bartolomeju, racionatori nostro

5% Iako su knjižari brinuli o dobavi papira, nigdje nije navedeno da su vršili i opskrbu perima za pisanje i crnilom pa jc do toga dolazilo iz drugih krugova. Postoji više zapisa o sunarodnjacima Sebastijana Boisa koji su se u Dubrovniku bavili istim poslom u 16. stoljeću. Među njima se, nedugo poslije Sebastijana, spominje Antonio de Odolis iz Brescie.

59 On razvija svoju aktivnost osobito u drugoj polovici 16. stoljeća, sudeći i po podatku daje 25. lipnja 1549. posredstvom svećenika Nikole Gozze, arhiprezbitera dubrovačke katedrale, stiglo iz Venecije u knjižaru Antoniju dc Odolis de Brixia 700 tiskanih knj iga.

6

) Pored niza važnih književnih djela, osobito grčkih i rimskih klasika, ova je pošiljka obuhvatila i materijal za pisarske potrebe državnih ureda. Riječ je o jednoj rizmi papira, po cijeni od jedne mletačke lire. i šest lira kartona.'

1 Zahvaljujući današnjoj arhivskoj seriji Detta, koja obuhvaća knjige sa zapisima redovitih mjesečnih troškova tijekom uprave svakog pojedinog kneza, moguće je točno pratiti kako se plaćalo knjižarima. Osim toga, sama činjenica da ovaj arhivski fond sadrži navedene podatke izravno svjedoči da sc knjižare smatralo neposredno podčinjenima izvršnoj vlasti, pa su o svim redovitim isplatama neposredno odlučivali knez i Malo vijeće. U početku su ti podaci relativno rijetki i malobrojni. Tako je prvi zapis naveden 17. prosinca 1544., kad je knjižaru Sebastijanu Boisu plaćeno četiri groša za »dva papira«, kako je to tražio plemić Frano, čije je prezime izostavljeno.

6

" Naime, iako je racionator ili državni blagajnik bio osoba koja je formalno preuzimala papir i plaćala knjižaru, redovito je jedan plemić podnosio izvještaj o obavljenom poslu i preuzetom materijalu i predlagao isplatu. Idući zapis je od 1. travnja 1545. kad je istom knjižaru plaćeno tri perpera i četiri groša za knjige uvezane u Notarijatu. Ovaj koncizni opis govori da se radilo 0 većem poslu, ali nije precizirano koje su knjige uvezane. Za 1546. postoje dva Kako 1744. navodi dominikanac Serafin Marija Crijević, početkom 15. stoljeća odlučeno je da pet plemića koji nisu članovi Senata bdiju nad javnim troškovima kao ratiocinatores. Njih su izvještavali svi koji su raspolagali javnim novcem. Seraphinus Maria Cerva, Prolegomena in sacram metropolim Ragusinam: editio princeps. Zagreb-Dubrovnik : Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2008, str. 313. ...ad usum librorum Palatii, ad rationem grossorum 8

pro.

.. Cons. Min. sv. 49, f. 6r. Cons. Min. sv. 49, f. 45v. Čučić, V. Prvi tiskari u Dubrovniku s popisom tiskane građe, str. 110. Jireček, C. Beiträge zur ragusanischen Literaturgeschichte, str. 435-436. To su grčki i rimski klasici, gramatike humanista, knjiga Pavla iz Egine (Bizant, 7. st.) o medicini, djela alkemista Arnalda de Villanova, notarski formulari i teološki spisi. Vidjeti također Švelec, F. Komički teatar Marina Držića. Zagreb : Matica hrvatska, 1968, str. 38. Karton je trebao vjerojatno poslužiti za izradu korica, kako bi se zaštitile knjige. Detta sv. 1, f. 66v. Detta sv. 1, f. 74v.