ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 342

1945. godini. S takvom vrstom istraživanja u Hrvatskoj se započelo od osamostaljenja hrvatske države, kada su otvorene i druge slične teme vezane za karakter komunističke vlasti. Pred kraj Drugog svjetskog rata napredovanjima partizanskih postrojbi pri oslobađanju pojedinih dijelova države (u ovom slučaju govorim o teritoriju današnje Republike Hrvatske) te u razdoblju poraća (što se pogotovo odnosi na 1945. godinu), komunistička se vlast konstituirala, a jedno od njenih glavnih obilježja, pogotovo u počecima vlasti, bila je represija prema svojim protivnicima. Glavnu ulogu u represivnom aparatu nove vlasti imala je OZNA - sigurnosna, obavještajna i protuobavještajna služba koju je J. B. Tito osnovao u svibnju 1944. godine po uzoru na sovjetsku službu, a Aleksandra Rankovića postavio za njenog dugogodišnjeg šefa.

1 Kao njezin operativni izvršitelj djelovao je Korpus narodne obrane Jugoslavije KNOJ, osnovan u kolovozu 1944. godine koji je tada brojao oko 120.000 vojnika." Pri preuzimanju vlasti u pojedinim krajevima Hrvatske i ulasku jedinica NOV i POH u gradove i mjesta, OZNA je imala veliku ulogu. Njezino je djelovanje u novooslobođenim krajevima bilo dogovoreno s Glavnim štabom NOV-a i POH-a, a trebala je preuzeti funkcije svih dotadašnjih policijskih, obavještajnih i donekle upravnih organa NDH, kao i sve mjere za uništenje neprijatelja, petokolonaša i špijuna te sređivanje političkog stanja u pojedinom mjestu.

3 OZNA je u gradove ulazila odmah nakon borbenih jedinica NOV-a kako bi preuzela navedene uloge. Jedna od prvih njenih zadaća bilo je sastavljanje popisa »neprijateljskih elemenata« - prema određenim grupacijama, zatim djelovanje prema njima - uhićenja i daljnji postupak, već prema stupnju sumnjivosti. No, OZNI-na zadaća bilo je i daljnje praćenje »neprijateljskih pojava na svim područjima društvenog, privrednog, političkog i kulturnog života.«

4 Politički protivnici komunističke vlasti - a bili su to zagovornici i simpatizeri NDH i ustaškog poretka, pripadnici njezinih vojnih postrojbi, ali i dobar dio državljana politički bliskih politici HSS-a, pripadnici Crkve kao i osobe koje politički nisu simpatizirale komunističku vlast (kao ni ustašku), ali su imale određeni položaj, utjecaj ili ugled u svom gradu ili mjestu, predstavljali su potencijalnu opasnost i prijetnju uspješnoj uspostavi novog državnog uređenja. Budući daje takvih nepoćudnih elemenata u Hrvatskoj pred kraj i završetkom Drugog svjetskog rata bilo dosta, jugoslavenske su ih se vlasti nastojale rješiti. Bilo ih je potrebno »neutralizirati« kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje novog poretka. 1 Nakon 31. siječnja 1946. počinje reorganizacija OZNE i razdvajanja na civilne i vojne službe: Uprava za istraživanje i dokumentaciju (UID) - pod Ministarstvom vanjskih poslova i Uprava državne sigurnosti (UDBA) - pod Ministarstvom unutrašnjih poslova te Vojno obavještajna služba (VOS) i Kontraobavještajna služba (KOS). UDBA nakon Brijunskog plenuma 1966. prerasta u Službu državne sigurnosti (SDS). 2 Radelić, Z. Hrvatska u Jugoslaviji 1945. - 1991. od zajedništva do razlaza. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2006., str. 59.-60. 3 Radelić, Z., Uloga OZNE u preuzimanju vlasti u Hrvatskoj 1945. 1945. - razdjelnica hrvatske povijesti. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 5. i 6. svibnja 2006. Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2006., str. 100. 4 Radelić, Z., n. dj., 102.; vidi i tamo navedene izvore.