ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 304
od Miketinca koji je posjedovao Gornju Stubicu, Bistru, Jakovlje i Prazno. Obitelji su se Keglević i PetriČević povezale kada je dvadesetogodišnji Franjo PetriČević 13. studenog 1651. godine oženio Katarinu Keglević. 2 Njihov brak očito nije valjao 3 te je naprasno prekinut 7. siječnja 1659. godine 4 u Gornjoj Stubici kada je, iz još uvijek nepoznatih razloga, Franjo PetriČević po svojem kmetu Čigleničkom dao zadaviti suprugu. 5 Iz istrage koja je provedena iste godine, na zahtjev žrtvinog brata Nikole Keglevića od Buzina, doznajemo kako je izgledao posljednji dan barunice Keglević, koji je, ako ćemo vjerovati svjedocima koji su se zakleli na istinitost svojih riječi, bio više nego stravičan. Posljednji dan barunice Katarine Keglević Iskazi triju svjedoka 6 ispitanih u spomenutoj istrazi su zahvaljujući jednostavnom latinskom jeziku, obilatom korištenju glagola, i najviše, doslovnom citiranju riječi sudionika, gotovo uvijek na kajkavskom narječju, tako slikovito i živo pisani da bi dodatno prepričavanje onog što se na dan ubojstva događalo bilo suvišno. Stoga ću tekst iskaza navesti odmah, doslovce onako kako je pisan u ispravi, naravno uz odgovarajući hrvatski prijevod te ga popratiti bilješkama ondje gdje to budem smatrao potrebnim. 2 Iako mlada, Katarina, kći Nikole Keglevića, začetnika ugarske loze obitelji, bila je već udovica Mihaela Konszkog za kojeg se bila udala 1649. godine. Usporedi: Šišić, F. Dva ljetopisa XVII. vijeka: II. Ljetopis Petra Keglevića. Starine, 36, Zagreb, 1918, str. 382; Klaić, V. Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. Monumenta spectantia históriám Slavorum Meridionalium, 42, Zagreb, 1917., str. 72. 3 Točan razlog ubojstva zasad nije poznat. 4 Značajno je da Rod Oršića navodi jesen 1658. godine kao vrijeme ubojstva, i da, kao i druga stručna literatura, za ubojstvo optužuje isključivo Franju PetriČevića, tj. ne spominje kmeta koji je izvršio ubojstvo. I inače u Rodu Oršića ima nekoliko krivih podataka. Tako se npr. za Bernardina Oršića tvrdi da gaje jedne nedjelje nakon mise 1723. godine u Laduču ustrijelila neka žena, a u 19. kutiji fonda HR HDA 749. Obitelj Oršić i Claudius postoji više spisa koji dokazuju da ga je 1722. godine ustrijelio njegov kmet Pavao Sutok, koji je za to vjerojatno imao dobar razlog, jer je nakon nekoliko mjeseci uz jamčevinu jednog slobodnjaka i četiri kmeta bio pušten na slobodu. 5 Iz drugih se sačuvanih spisa u fondu HR HDA 749. Obitelj Oršić i Claudius doznaje da je Franjo PetriČević, kao dijete, između 1638. i 1641. godine, izgubio oca, podžupana Zagrebačke županije, Jurja PetriČevića te da mu je majka već 1641. godine bila udana za baruna Pavla Ratkaja. Vrlo je vjerojatno da je to nepovoljno utjecalo na Franjinu psihu. A da odnosi u obitelji PetriČević nisu bili najbolji doznajemo i iz isprave u kojoj se Franjina majka 1651. godine optužuje da je nekom Ivanu Ručicu donijela punu vreću isprava iz koje je ovaj izdvojio jednu te da su i drugi tako od nje običavali uzimali isprave na štetu Franje PetriČevića i muža njegove sestre Elizabete, Nikole Gothala. (Spomenuti se spisi, kronološki poredani, čuvaju u 16. kutiji spomenutog fonda koji još nije sređen pa trenutno nemaju signature.) Svakako treba spomenuti da je PetriČević, prije nego je ubio suprugu, već bio počinio barem jedno ubojstvo, o čemu će još poslije biti riječi. S druge strane, podataka o Katarini Keglević gotovo da i nema. Zanimljivo je da njen stric Petar Keglević u svojem ljetopisu uopće ne spominje ubojstvo. Zanimljivo je da tri svjedoka predstavljaju tri društvene skupine onog vremena: svećenstvo, niže plemstvo i kmetove. Sva su trojica na neki način sudjelovala u tragediji. Dakle, nisu bili samo pasivni očevici. Zanimljivo je i to daje svaki od njih vidio ili znao barem nešto što drugi nije.
