ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 298
sv. Bartolomeja iz Roča (1523.-1611.) naišao sam na zapis: Ošće le od Martina Provedura priestafit béredi ku v zatku pusti, priesta vina sp(u)d .A. (7). 24 Naziv zatka do danas je sačuvan u značenju topografskog imena u Istri u okolici Zminja, Sv. Petra u Sumi, na području Tinjana i Boljuna. Na Buzeštini u selu Sv. Martin zatka je naziv za izvor pitke vode, a kod sela Krbavčići naziv za livadu. Kao naziv za njivu nalazimo ga i na Poreštini. Na Labinštini naziv zatka sačuvan je kao tehnički termin za posjed, majur, kolonsku kuću, dok se na padinama Učke nalazi naselje Zatka. Iz zapisa Ošće le od Martina Provedura priestafit béredi ku v zatku pusti priesta vina sp(u)d .A. (1) možda je moguće iščitati prvobitno značenje riječi zatka kao naziv za posjed, zemlju koja je ranije bila neuređena, zapuštena, za šikaru koja je uređena i privedena za poljoprivrednu uporabu, u našem primjeru, ako je suditi po davanjima, u vinograd. Taj posao vjerojatno su poticali i sami vlasnici zemljišta (feudalni gospodari) koji su kao neku vrst nagrade za to oslobađali korisnike zemljišta (kolone) određenih feudalnih podavanja. Budući da su se ti posjedi, u pravilu, nalazili iza naselja i ranije uređenog zemljišta, uz općinske granice, jednostavno su se nazivali zatke pa bi se iz toga moglo zaključiti da svi do danas sačuvani nazivi za posjede, šume, zemljišta, livade vuku svoje porijeklo od tog prvobitnoga naziva. Tako bi se za naselje Zatka moglo pretpostaviti daje sagrađeno na nekadašnjoj zatki, isto kao i za majur, kolonsku kuću i dr. Postojanje zatki i uređenje novih vinograda, u našem slučaju na Šublentu, ukazuje da se u doba o kojemu govori IR vršila kultivizacija dotad neobrađenih područja koja su se ranije koristila uglavnom kao pasišta, što se može uzeti kao dodatni razlog i dokaz da je prostor za ispašu stoke postajao sve manji, a potreba za njim, zbog povećanja stočnoga fonda i porasta broja stanovnika, sve veća, pa je i to, pored ostalog, izazivalo učestale prekršaje kod ispaše stoke. Sume su također predstavljale značajan izvor prihoda istarskih komuna. Kod razgraničenja između Motovuna i Trviža pazinski knez Albreht dopušta selu Kašćerga sječu i prodaju šuma s tim da: vsaki les ki bi se v strani do Loga prodal pol g(ospo)d(i)nu knezu a pol toi vasi, a to kare e dole i vas Log g(ospo)d(i)nu knezu." 5 Za vrijeme razgraničenja između Buzeta, Vrha i Sovinjaka buzetski komun dopušta: Sovincem i Vrhovcem pasti živine po svoi našoi kontradi, braneći škode i stareh prepovedi i vinograd, a ležati na svoi kunfin od Svetagu Dunata i kako se udrži. A paki mi takoe vas prosimo ...da nam dopustite i da smo slobodni pod Vrh v Logi i Sovinak les seć za dogi bačav i badan i za ostale okruti i za skudli hiše krit? 6 Kod razgraničenja između Barbana i Labina utvrđena je i granica na moru, koja ide od ušća rijeke Raše, tako da: on pol mora k Labinu est labinsko, a ta drugi Vlahov, D. Glagoljski rukopis iz Roča. Iz. Knjige crkve i bratovštine sv. Bartolomeja (1523-1611). Posebna izdanja 15, Glagoljski rukopisi 5. Pazin : Državni arhiv u Pazinu, 2006., str. 239. 25 IR MP, f. 4r. 26 IR MP, f. 2v.
