ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 253
registra za Dalmaciju i Hrvatsku treba potražiti u kontekstu već spomenutih događaja 1358. godine. U Dalmaciji, za boravka samog kralja Ludovika, uz njega, kao i nakon njegova odlaska, poslove su obavljali najutjecajniji ljudi kraljevstva po službenoj dužnosti, koji su ujedno bili osobe od osobnog kraljeva povjerenja. Njima je bio zadatak ispitati kraljevska prava (per nos et nostros barones quos pro iuribus nostris exequendis ad Hlas partes decreuimus destinandos) 55 Vrlo je znakovit sastav povjerenstva u čijem djelovanju u Dalmaciji 1358. godine historiografija prepoznaje drugu fazu reformi koja je započela potvrdom šibenskih 56 i zadarskih povlastica u veljači 135 8. 57 Naime, u Dalmaciji su po povratku kralja u Ugarsku ostali njegovi predstavnici: kancelar kaločki nadbiskup Nikola, bosanski biskup Petar i ban Ivan Cuz. No, prvo pravo povjerenstvo za ispitivanje prava pojavljuje se u mjesecu srpnju 1358. godine te djeluje kroz čitav kolovoz i rujan, a čine ga kancelar Nikola, kaločki nadbiskup i izabrani ostrogonski, nitranski biskup Stjepan, kraljevski sudac Nikola Széchy, ban Hrvatske i Dalmacije Ivan Ćuz i dvorski kapelan Grgur. U jednom dokumentu od 22. kolovoza iste godine sam kralj Ludovik kaže daje njih odredio za obnovu stanja kraljevina Dalmacije i Hrvatske (pro reformatione status regnorum nostrorum Dalmacie et Chroatie deputaueramus, destinaueramus, commississemus). 5S Nažalost, nije sasvim točno poznato koje su poslove obavljali, ali se predmnijeva da su trebali označiti međe kraljevskih te velikaških i općinskih posjeda, ispitati plemićki status pojedinaca i slično. Dakako, o svakom pravnom činu u ime kralja trebali su izdati dokument. Da su za ovakve poslove i izdavanje povlastica komesari imali ovlasti, posredno svjedoči zabilješka u koroboraciji isprave izdane 9. kolovoza u kraljevoj rezidenciji u Višegradu, u kojoj kralj kaže daje njegov veliki pečat s kaločkim nadbiskupom odnosno kancelarom kraljevstva 59 u Dalmaciji gdje se obavljaju važni poslovi (quoniam sigUlum nostrum maius de quibusdam aliis arduis negocüs regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmacie habemus). 60 Kao što vidimo kralj naglašava daje u Dalmaciji njegov kancelar s njegovim velikim pečatom. Poznavajući djelovanje velikih kraljevskih kancelarija u kojima je kancelar ovlašten u ime kralja izdavati dokumente, onda nam i nazočnost kaločkog nadbiskupa Nikole, kraljeva kancelara, među kraljevim povjerenicima u Dalmaciji šalje nedvojbene signale da tamo gdje se nalaze kancelar i pečat treba pretpostaviti niz izdanih dokumenata. 61 Kako u prethodno citiranoj ispravi od 3. svibnja 1370. nalazimo spomen petorice ugarskih baruna (quinque barones Vngarie) za koje se kaže da su sastavili kraljevski registar za Dalmaciju i Hrvatsku, očigledno 55 CD XII, str. 451. 58 Gruber, D. Dalmacija za Ludovika I. (1358-1382), Rad JAZU. (Zagreb). 168(1907), str. 165. 57 Vidi: Karbić, D. Defining the Position of Croatia during the Restoration of Royal Power (1345-1361). An Outline, str. 524.; CD XII, str. 451-452; Ančić, M. Splitski i zadarski kaptol kao »vjerodostojna mjesta«, str. 42. 5S Vidi: Karbić, D. Defining the Position of Croatia during the Restoralion of Royal Power (1345-1361), str. 526. 59 Kancelar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva bio je uobičajeno ostrogonski metropolit. U ovom trenutku Nikola je kaločki nadbiskup, ali je i izabran za ostrogonskog metropolita. O kancelaru vidi: Beuc, I. Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, str. 114. 60 Klaić, V. Povijest Hrvata, str. 156-157. 01 Dabinović, A. Hrvatska državna i pravna povijest, str. 372.
