ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 249

reambulaciju ....per suas veras metas et antiquas nouas secus veteres in locis necessariis iuxta continenciam litterarum priuilegialium dicti capituli ecclesie Chasmensis erigendo ..,.

43 Dakle, međe su mogle biti u više pisanih oblika pohranjene: u kaptolskim izvješćima ili izvješćima za ophodnju određenih drugih osoba npr. sudaca, kaptolskom svjedočanstvu,

44 potvrdnici darovnice (littere privilegiales, regales) i naprosto samo kao popis međa koji se najčešće naziva registrum. Kako, nažalost, u slučaju darovanja posjeda Zaboka Petru Nuzlinovu, nemamo sačuvan kraljev mandat niti kaptolsko izvješće, jer jc zapisano i u mandatu bana Nikole Zagrebačkom kaptolu od 24. rujna 1343., kao i u kaptolskom izvješću od 18. listopada iste godine da ih je vjerojatno uz drugu dokumentaciju ban Mikac uništio bacivši ih u vatru (prefatas Hieras regales super collatione memoratarum possessionariarum confectas potentialiter ab ipso recepisset et receptas in ignem proiecisset),

45 ostaje neobjašnjivo je li unos u kraljev registar sadržavao zapis o ophodnji i uvođenju u posjed. U ovom konkretnom slučaju ne znamo također je li izvješće vojvode Tome i magistra Petkova bilo priloženo u kraljevski registar u pisanom obliku ili je samo navod (legatio, relatio) daje ono postojalo zapisano bio dovoljan dokaz da je postupak darovanja za vrijeme kralja Karla okončan. Kralj Ludovik je zatim proveo istragu te je darovnica oca mu Karla renovirana. Izdao je nalog da se obavi novo uvođenje u posjed s reambulacijom 1345. godine i tako je završio postupak darovanja. Sačuvano je izvješće kaptola iz 1345. godine, ali do nas nije dospjela potvrdnica darovanja u svečanom obliku (littere privilegiales). Preostali podaci koji se mogu iščitati iz sudskog spisa iz XVII. st. odnosno iz dokumentacije koja je u njemu zabilježena i koja je bila osnova za dokazivanje prava na nasljeđe pokazuju da je plemićka obitelj de Zaboky neposredni potomak Petra Nuzlinova te da svoje plemićko podrijetlo vuče još iz povlastice kralja Karla I. iz 1335. upisane u registar koja je zatim renovirana u Ludovikovu mandatu 1345. godine. Već je Petar Nuzlinov u ispravi bana Nikole naslovljen kao comes, što je svakako viša titula od uobičajenog nobilis.

46 U dokumentima iz XV. st. koji su također sudskog karaktera potomci Petra Nuzlinova odnosno muški članovi obitelji Zaboky nazvani su armigeri,

41 što znači da su to oni koji služe vojsku u oklopu. Možemo pretpostaviti da su njihovi oklopi, s obzirom na podrijetlo, bili obilježeni njihovim grbovnim znakovljem. Iz naslova (comes, armigeri) članova obitelji Zaboky kao i navedenih dokumenata odčitava se da su oni zaista pripadnici starog donacionalnog plemstva koje nosi svoje prezime po imenu dobivenog posjeda. U hrvatskoj povijesti postojalo je više načina da se stekne plemstvo. Dva su najznačajnija: jedan putem kraljevske darovnice, a drugi, kasniji, putem poveljeCD XVI, str. 103-106. CD XVI, str. 117-118, 130-132. Matijević Sokol, M. Najstarija povijesna svjedočanstva o Zaboku, str. 297. Vidi: Raukar, T. Seljak i plemić hrvatskoga srednjovjekovlja, str. 36-48. Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, sv. V. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, Arhiv Hrvatske, 1992, str. 451-452, 456-457, 472-478, 502-503; Matijević Sokol, M. Povijesna svjedočanstva o Zaboku, Zbornik Matice hrvatske »Zavičajem Ksavera Sandora Gjalskoga«

, Zabok : Matica hrvatska, 1996, str. 13-21.