ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 250
grbovnice (litterae armales). Zaboky su stekli plemstvo, kako smo vidjeli, na temelju darovnice kralja Karla I. I sam kralj Ludovik im je potvrdio daje u registru kraljevstva zapisano daje kralj Karlo na molbu bana Mikca dodijelio regalem collationem te sva prava koja proizlaze iz kraljevske darovnice (ipsi Petro, filio Nuzlini, eo iure quo ex ipsa regali donatione sibi pertinere), a sve to za njegove vjernosti i sjajne zasluge njegovih vjernih služenja (pro suis fidelitatibus et seruitiorum suorum fidelium preclaris meritis). Kako nije sačuvan integralni tekst darovnice od 6. srpnja 1335. godine nego samo njezin sažetak, ne znamo pojedinosti koje su se osim općih formula navodile kao glavni razlog darovanja. U drugom razdoblju stjecanja plemićkog statusa u Hrvatskoj, onom poslije 1526. godine, 48 Zabokyima odnosno Ivanu Zabokyu, njegovoj braći Nikoli i Ludoviku, te sestri Katarini, car Maksimilijan II (1564.-1576.) izdao je 1575. godine plemićku povelju (litterae armales) kao i sva prava koja iz toga čina proizlaze. 49 U grbovnici car Maksimilijan navodi da je pokrenuo istragu i da je dobio izvješće da su svi Zaboky iz starog plemićkog roda i da trebaju najposlije biti primljeni, ubrojeni i upisani u zbor i broj pravih plemića kraljevstva. Ne treba sumnjati daje izvješće o starosti plemićkog roda Zaboky bilo vjerodostojno, jer su ga oni stekli, kao što smo naprijed iznijeli, još u XIV. stoljeću kraljevskom darovnicom. Plemići koji su stekli plemstvo darovnicom bili su formalno izjednačeni s plemstvom koje je to dobilo grbovnicom, ali se ono starije, dobiveno preko posjeda, više cijenilo. Obitelj Zaboky je, prema tome, pripadala uglednijem hrvatskom plemstvu. Primjer obitelji Zaboky najbolje ilustrira barem jedan od opravdanih razloga koji su potaknuli kralja Karla I. Anžuvinca da zbog uspješnog provođenja svoje politike ustroji kraljevski registar. Prethodni sadržaj Ludovikova mandata pojašnjava način korištenja registra i ponajviše, u konkretnom slučaju, samu njegovu svrsishodnost, potvrđenu upravo kroz postupak istrage koju je potaknuo Petar Nuzlinov. Potrebno je naglasiti daje registar osnovan s ciljem da se sačuvaju u pisanom obliku, na sigurnom mjestu u kancelariji, sve darovnice sloboština, posjeda i bilo kojih drugih povlastica (vniuersarum possessionum et libertatum aliarumque gratiarum magnarum donationes). Kralj Ludovik kaže, naime, da su njegov otac Karlo i on izdali veliki broj donacija pojedinim zaslužnim osobama te kako te isprave mogu slučajno propasti, a da pojedinci radi toga ne bi bili oštećeni, zajedničkom mudrom odlukom prelata i baruna kraljevstva odlučeno je da se u registar, koji po dužnosti vodi kraljevski vicekancelar kao čuvar (conseruator), upišu sve izdane darovnice. Primjer Karlove darovnice izdane 1335. godine Petru Nuzlinovu pokazuje da su one bile upisivane sa svim elementima pravnog čina, ali bez uobičajenih kancelarijskih diplomatičkih formula. Ovakav upis pravnog čina u kraljevski registar vrlo je sličan upisu u knjigu notarskih imbrevijatura privatnih poslova sklopljenih pred javnim notarom u dalmatinskim gradovima. 50 Zmajić, B. Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj. Vjesnik Državnog arhiva (Zagreb), 12(1945), str. 48-56. Bojničić, I. pl. Der Adel von Kroatien und Slavonien, str. 206, taf. 149. Upisi poslova u knjigu notarskih imbrevijatura sadržavali su sve elemente pravnog čina kao koncepti sa snagom pravnog učinka iz kojih su se uvijek mogli izdati notarski instrumenti sa svim uobičajenim i propisanim diplomatičkim formulama. Vidi: Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti, str. 161-162.
