ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 244
ipsius possessionarie donationis assignationem pro habenda huius rei et donationis verdate per magistrum Thatomerium Albensis ecclesie prepositum, aule nostre vlcecancellarium, ipsius nostri regestri conseruatorem in eodem registro diligenter requiri fecissemus; idem magister Thatomerius, aule nostre vicecancellarius ipsius possessionis Zabok vocate donationem per predictum dominum Carolum, patrem nostrum charissimum quondam regni Hungarie illustrem regem memorato Petro, filio Nuzlini, factam in pretacto nostro et regni nostri registro, nobis et pluribus prelatis ac baronibus regni nostri palam intuentibus et manifeste inuenit in hec verba. Nouimus quod anno Domini milessimo trecentesimo tricesimo quinto in octauis festi beatorum Petri et Pauli apostolorum quedam possessio Zabok vocata cum ad se pertinentibus, quodam Samsonis hominis sine berede decedentis est collata Petro, filio Nuzlini ad petitionem Mikch, bani totius Sclauonie ad relationem et legationem Thome voywode et etiam Petkow magistri. ... Prijevod: ... ali ipak da je (Petar Nuzlinov) slučajno izgubio ispravu samog gospodina kralja Karla, našega dragoga oca, premda istinsku (pravu) u kojoj je zapisan tekst o darovanju posjeda i opisano uvođenje u posjed i da se niti ne nada da je može na bilokakav način pronaći, moleći našu Uzvišenost poniznom molbom da se prema onom što nam dopušta naša i naših baruna mudra odluka koja je u skladu s pravom udostojimo pobrinuti za vječnu zaštitu njegova posjedovnog prava uz prikladan (pravni) lijek. Uistinu budući da darovnice svih posjeda i sloboština kao i drugih velikih milostivih povlastica koje je najprije izdao naš prije spomenuti predragi otac, nekoć kralj Ugarske, i najposlije mi našim bilokojim podanicima za njihove vjernosti i služenja ili dobre uslužnosti u bilo koje vrijeme ili koje trebaju biti izdane radi čuvanja očiglednog prava i pravednosti kraljevstva i da ne bi naši podanici bili iznenadnim slučajem lišeni svojih darovnih ili stečenih prava treba ih vicekancelar kraljevske uzvišenost i koji obnaša u to vrijeme dužnost po posebnoj odluci našega kraljevstva umetnuti i upisati i trebaju nužno biti umetnute i upisane u naš kraljevski registar mada ipak skraćenim unošenjem riječi. Stoga kada smo mi naložili da magistar Tatomir, prépost stolnobiogradskwe crkve, vicekancelar našega dvora, čuvar našega registra pažljivo istraži u istom registru upis ove posjedovne darovnice radi saznanja istine o samoj stvari i darovnici, magistar Tatomir vicekancelar našega dvora pronašao je u ovim riječima darovnicu posjeda zvanoga Zabok u prije spomenutom našem i našega kraljevstva registru koju je izdao spomenuti predragi naš otac gospodin Karlo, nekoć slavni kralj Ugarske navedenom Petru, sinu Nuzlinovu, a pošto smo je mi i mnogi naši prelati i baruni našega kraljevstva na očigled razmotrili, saznali smo da je godine Gospodnje 1335. na osminu blagdana blaženih apostola Petra i Pavla neki posjed zvan Zabok skupa sa svojim prinadležnostima pokojnog Samsona, čovjeka koji je umro bez nasljednika darovan Petru, sinu Nuzlinovu na zamolbu Mikca, bana čitave Slavonije, a po izvješću i poslanstvu vojvode Tome kao i magistra Petkova.