ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 245
Iz prethodnog teksta koji je sastavni dio naracije Ludovikova mandata tako saznajemo daje registar osnovao ugarski kralj Karlo, Ludovikov otac i to radi evidentiranja prava i pravde odnosno darovnica posjeda, sloboština i bilo kojih drugih povlastica koje su ikada učinjene ili trebaju biti učinjene podanicima za njihove vjernosti ili vjerna služenja ili dobra djela, ukoliko bi se dogodilo da one budu nekim slučajem uništene. O registru se brine osoba kraljeva vicekancelara koji obavlja tu dužnost u određeno vrijeme, a isprave su u registar upisane u skraćenom obliku. Posredno možemo zaključiti da se registar nalazi tamo gdje je bila kraljeva rezidencija. U ovo vrijeme 1345. godine kada Ludovik izdaje nalog Zagrebačkom kaptolu bio je to Visegrád, kako je uostalom i zabilježeno u njegovoj dataciji. 28 Također, budući da se Ludovik u nalogu u intitulaciji navodi kao ugarski kralj (rex Hungarie), a tako se titulira i njegov otac pri spomenu u mandatu kao osnivač registra, možemo zaključiti daje taj registar bio zajednički za Ugarsku i Slavoniju. Isto tako saznali smo da je nakon provedene istrage koja je dovela do uvida u sadržaj registra, Tatomir, vicekancelar Ludovikova dvora, ujedno stolnobiogradski prepošt i čuvar registra (conseruator), pronašao u registru (in nostro et regni nostri registro) i to pred prelatima i baronima kraljevstva, sažetak darovnice koju je izdao kralj Karlo. Zapis Karlove darovnice u registru sadrži sve bitne elemente pravnog čina iz kojih se po potrebi može sastaviti integralna isprava o kraljevskom darovanju (collatio) sa svim unutarnjim značajkama. 29 Auktor te povlastice je ugarski kralj Karlo (dominus Carolus ... regni Hungarie ... rex) koji se spominje u naraciji Ludovikova mandata, a koji je uz to i osnivač registra. Destinatar je Petar Nuzlinov (Petro, filio Nuzlini), a objekt darovanja koji se inače izražava formulom dispozicije je posjed Zabok (quedam possessio Zabok vocata ... quodam Samsonis hominis sine herede decedentis est collata) i sve njegove prinadležnosti, što odgovara diplomatičkoj formuli pertinencije (cum ad se pertinentibus). Kao osoba koja podupire kraljevu darovnicu spominje se ban Mikac u formuli peticije (ad petitionem Mikch, bani totius Sclauonie). Navođenje vojvode Tome i magistra Petkova (ad relationem et legationem Thome voywode et etiam Petkow magistri) čija su imena također zapisana u kraljevskom registru pripadaju drugoj etapi procesa odnosno reambulaciji i uvođenju u darovani posjed, koju treba obaviti prije izdavanja svečane kraljeve povlastice (littere privilegiales). Dakako, navedeni su kao jedan od najvažnijih dijelova isprave svi dijelovi temporalne datacije (anno Domini milessimo trecentesimo tricesimo quinto in octauis festi beatorum Petri et Pauli apostolorum) koji naznačuju kada je isprava izdana. Upis darovnice u kraljevski registar ima oblik opširna regesta ili kako kaže Ludovikov mandat: breuioribus verborum prolationibus. Iz unosa u registar izostavljene su samo uobičajene diplomatičke formule čistog administrativnog karaktera i jezika koje nimalo ne utječu na jasnoću i sveukupnost zapisa svih relevantnih dijelova pravnog čina. S namjerom da pokušamo rekonstruirati integralnu darovnicu kralja Karla Petru Nuzlinovu, na temelju onoga stoje zapisano Engel, P. The Realm ofSt Stephen, str. 147-148. Stipišić, J. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, str. 150-153.
