ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 21
2. Investicijski programi odnose se uglavnom na sanaciju, obnovu i izgradnju arhivskih prostora i zgrada. 3. Programi informatizacije obuhvaćaju nabavu i održavanje računalne opreme i programske podrške. Uvidom u podatke o financiranju arhivske djelatnosti u proteklom razdoblju uočljiva je pozitivna činjenica da broj arhivskih programa u redovnoj djelatnosti raste te da Ministarstvo, sukladno proračunskim mogućnostima, podupire i investicijske programe. Problemi i neujednačeni trendovi u financiranju arhivske djelatnosti ukazuju na nedostatak dugoročne strategije njezina planiranja i razvoja. Za iduću godinu izmijenjena je procedura financiranja arhivske djelatnosti. Dakako, Ministarstvo će i dalje odobravati programe i nadzirati njihovu provedbu, no u državnom proračunu arhivi će činiti posebnu »stavku« iz koje će se izravno preko Državne riznice odvijati izvršenje. Ta procedura zahtijevat će objedinjeno planiranje te ažurno dokumentiranje i provedbu programa. Predložena »arhivska uprava« zacijelo bi pridonijela racionalnijem planiranju i upravljanju financijskim sredstvima na razini arhivske službe. Važan, relativno neiskorišten financijski potencijal, predstavljaju i vlastiti prihodi koje arhivi mogu ostvarivati na temelju usluga koje pružaju istraživačima, stvarateljima gradiva te drugim ustanovama i korisnicima. Pri određivanju opsega i naknade tih usluga treba voditi računa o zakonskoj regulativi te ih prilagoditi specifičnim mogućnostima pojedine arhivske ustanove. Dodatne izvore financiranja arhivske djelatnosti, poglavito u svrhu poboljšanja kvalitete informacijskih usluga, moguće je ostvariti putem posebnih programa i projekata na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Za određene programe zaštite arhivske baštine sve češće se mogu naći zainteresirani sponzori iz sfere gospodarstva i zakladništva, što je u zapadnim zemljama uvriježena praksa. Takav oblik financiranja u Hrvatskoj još uvijek nije zaživio upravo zbog niskoga stupnja društvene percepcije o važnosti arhiva kao baštinskih ustanova. S obzirom na postojeće stanje i probleme, najveća ulaganja države u idućem srednjoročnom razdoblju arhivska služba očekuje na planu izgradnje više novih arhivskih zgrada. Zaključak Rezimirajući stanje i probleme arhivske službe u Hrvatskoj polazili smo iz perspektive HDA i mreže državnih arhiva. Naime, mreža državnih arhiva predstavlja stožer čitave djelatnosti i struke te bi od nje trebale potjecati inicijative za rješavanje problema kao i planiranje budućega razvoja. U tom smislu, uprava i djelatnici arhiva odgovorni su za stanje u službi. Međutim, naša je odgovornost ipak razmjerna, jer je za ispunjavanje zadaća arhivske službe presudan odnos države prema njoj. Država treba osiguravati temelje djelovanja službe: optimalan zakonski okvir te materijalna i financijska sredstva potrebna za njezin rad.
