ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 22

Naše povijesno naslijeđe u tom pogledu nije poticajno. Njegovo osnovno obilježje je diskontinuitet (institucionalni, demografski, kulturološki - raznolikost gradiva i klasifikacija). Ukratko, Hrvatska tj. hrvatske zemlje, njezine povijesne sastavnice, u dugim su razdobljima bile uglavnom periferne regije pod vlašću metropola, bez vlastitog središta u kojemu bi se sustavno razvijale »nacionalne« službe i institucije. Takvo je naslijeđe, između ostaloga, utjecalo i na relativno nisku razinu društvenog vrednovanja arhivske struke. Njezina neznatna afirmacija u javnosti povezana je sa stupnjem društvene svijesti tj. općim društvenim kontekstom. Drugim riječima, društveno pozicioniranje službe (arhivi, djelatnici, struka itd.), kao stoje to već odavno ustvrdio Bernard Stull i ,

7 nije adekvatno njezinom značenju za društvo. Do sada spominjani problemi kontinuirano su opterećivali i još uvijek opterećuju arhivsku službu u Hrvatskoj. Uz teškoće vezane za temeljno djelovanje službe (zakoni, ustroj i mreža, prostor, kadrovi, financiranje) u suvremenom se okruženju pojavio i niz novih, još neriješenih pitanja. Svi modeli arhivskih službi pod pritiskom su globalnih trendova poput integracije upravljanja historijskim i tekućim zapisima, jedinstvenoga pristupa kulturnom sektoru (suradnja arhiva sa drugim baštinskim ustanovama) te isticanja informacijske uloge arhiva. Problemi u radu arhiva prvenstveno su vezani uz pojavu i širenje novih medija, sve veću produkciju zapisa i opće teškoće u zaštiti i korištenju informacija. Tempo uvođenja i primjene suvremenih standarda i dostignuća u svakodnevnoj praksi različit je i u pojedinim sredinama ovisi o organizaciji javne uprave, gospodarskoj snazi i tehnološkom razvoju. Hrvatski arhivi još nisu osposobljeni za preuzimanje, obradu i davanje na korištenje elektroničkoga gradiva. Ako arhivi ne razviju sposobnosti (stručne i tehnološke) i za obavljanje djelatnosti u odnosu na elektroničko gradivo ono će ostati izvan dosega arhivske službe. To područje također zahtjeva temeljitiju zakonsku regulativu, posebno preciznije definiranje obaveza stvaratelja radi njihove dugoročne zaštite. Suvremeno informacijsko okruženje traži i osvježavanje radnog procesa, što podrazumijeva poopćavanje propisa i tehnologija rada, odnosno njihovu »tehnološku neutralizaciju«. Propisima se to može sugerirati i poticati, no modernizacija službe u tom smislu ponajviše ovisi o boljoj organizaciji i kriterijima same struke. Dosadašnji programi informatizacije (arhivske djelatnosti, a i cijelog područja kulture) bili su u smislu financiranja i menadžmenta neusklađeni. Naime, neovisno o iznosu sredstava namijenjenih za računalne tehnologije, radi nesustavnog planiranja i sporadične primjene, očitovale su se velike razlike između pojedinih arhiva. Tekući razvojni projekti u HDA, usmjereni su na stvaranje nacionalnoga arhivskoga evi7 Stulli, B. Arhivska služba i petogodišnji program naučno - istraživačkog rada u oblasti historije. Arhivski vjesnik (Zagreb). 4-5(1961-1962), str. 360-372. i Stulli, B. Nacrt koncepcije srednjoročnog plana razvitka arhivske djelatnosti u SR Hrvatskoj 1971.-1975. godine. Arhivski vjesnik (Zagreb). 1112(1968-1969), str. 355-381.