ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)
Strana - 131
Registraturno gradivo jest cjelina zapisa ili dokumenata nastalih ili primljenih djelovanjem i radom pojedine pravne ili fizičke osobe. Current records are ali records or documents created or received through the funetion and activity of a particular corporate body (u prijevodu piše: of a particular corporated bodies, op. R.B.) or (natural, op. R.B.) person. Međutim, kako dvije definicije, za arhivsko i registraturno gradivo, nisu povezane, u pravnome pogledu nejasno je što one točno znače. 5 Štoviše, definicija registraturnoga gradiva (na engl, current records) manjeg je opsega od definicije arhivskoga gradiva: dio koji kaže »neovisno o obliku i tvarnom nosaču« nedostaje iz definicije registraturnoga gradiva. Netko će se zapitati i oko riječi registraturno: ona se odnosi na registraturu (pismohranu) u kojoj se fizički čuva poluaktivno gradivo. Ali mnogi papirnati dokumenti (npr. takozvani radni materijali javnih službenika) ili elektronički zapisi ne čuvaju se na jednome mjestu ili u fizičkome prostoru. Korištenje izraza registraturno može uzrokovati nesporazume navodeći na mišljenje da se ne odnosi na dokumente izvan registrature. Moglo bi se razmisliti (1) o prikladnijoj definiciji, umjesto izraza registraturno koji se koristi u arhivskome zakonu (misleći na: records, uključujući current records), te (2) potom definirati arhivsko gradivo kao odabir (selekciju) načinjen na registraturnom gradivu, odnosno na tekućim dokumentima/zapisima. Zakon o arhivskom gradivu i arhivima pretpostavlja da bi moglo biti poteškoća oko utvrđivanja da li je neki dokument arhivski ili ne, jer članak 4. ovlašćuje ministra kulture da odluči, u slučaju nejasnoća, je li gradivo arhivsko, muzejsko ili knjižnično (u slučaju sumnje je li neko gradivo arhivsko, muzejsko ili knjižnično, odlučuje ministar kulture). U skladu s Načelima za arhivsko i spisovodstveno zakonodavstvo (Principles for Archives and Current Records Legislation) koja je oblikovalo Međunarodno arhivsko vijeće (ICA Principles), Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (članak 5.) definira djelokrug tijela na koja se odnosi. Odredba koja kaže da svaka državna arhivska ustanova utvrđuje popis stvaratelja i imatelja javnog arhivskog i registraturnog gradiva na području svoga djelovanja, veoma je dobra. Međutim, nije definirano što činiti ukoliko neka organizacija ili osoba tvrdi da ne potpada pod udar članka 5. Moglo bi se razmotriti da, u slučaju neslaganja, odlučuje ministar, s mogućnošću sudske žalbe. Članak 10. koji se odnosi na ustanove koje su prestale djelovati također je usklađen s Načelima MAV-a. Budući da se koristi izraz (novo) tijelo ili osoba, 6 a ne (nova) javno-pravna osoba (public entity), ne isključuje se mogućnost prijenosa arhivskoga ili registraturnoga gradiva privatno-pravnoj osobi (private entity). Točno je da članak 6. zabranjuje otuđivanje javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva. Bi 5 Uredba o uredskom poslovanju (1987.), međutim, ne sadrži ni definiciju zapisa/registraturnoga gradiva (records), kao ni spisovodstva (records management). fl U prijevodu koji je predočen Ketelaaru to je: new entity, op. R.B. U hrvatskome predlošku piše: tijelo ili osoba.
