ARHIVSKI VJESNIK 51. (ZAGREB, 2008)

Strana - 130

pnosti." Rasprava je potrajala pet godina prije no stoje usvojen zakon 1870. godine. Moj je prijedlog da se usredotočimo na iste tri teme, ali u puno kraćem vremenu. Te su teme središnje i u Zakonu o arhivima i arhivskom gradivu iz 1997. godine, ali ne samo u njemu, već u svakoj raspravi ili oblikovanju arhivske politike, svugdje u svijetu. Pitanju statusa arhivskoga gradiva može se pristupiti na dva različita načina. Prvo, kakav je status središnjeg državnog (nacionalnog) arhiva (i drugih arhivskih ustanova), je li on samostalna stručna ustanova, odgovorna predsjedniku, Saboru ili ministru (i ako je odgovorna ministru, kojem)? Ova su pitanja podjednako relevantna danas kao i 1865.-1870. godine. Novi su izazovi nastali u arhivskome zakonu 1997. kojim su postojeće arhivske ustanove preimenovane u državne arhive te je predviđen osnutak municipalnih, privatnih i specijaliziranih arhiva, tvoreći, barem na papiru, nacionalnu arhivsku mrežu. No o tome će biti više govora u drugome dijelu. Treći dio odnosit će se na dostupnost gradiva, dok će se prvi dio baviti i drugim aspektom statusa arhivskoga gradiva, točnije: time stoje to arhivsko gradivo? I.A. Osnova za utvrđivanje statusa arhivskoga gradiva jesu članci 1., 2., 3. i 4. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima. Koristeći pojam arhivsko gradivo, moramo biti svjesni da se radi o arhivističkoj kuli babilonskoj. U nizozemskoj terminologiji archief označava ono što se u anglosaksonskim kulturama naziva records i archives, na njemačkom Schriftgut i Archivgut, a u hrvatskome arhivskom zakonu registraturno i arhivsko gradivo. Definicija arhivskoga gradiva u članku 3. hrvatskog zakona sukladna je međunarodno prihvaćenoj definiciji:

3 Arhivsko su gradivo zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih ili fizičkih osoba u obavljanju njihove djelatnosti, a od trajnog su značenjaza kulturu, povijest i druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno o obliku i tvarnom nosaču na kojem su sačuvani. Archives are considered to be memorials

4 or documents created by corporated bodies or persons in pursuance of their activities, being of permanent significance for culture, history and science regardless ofthe place and time of their creation, not depending on the form and medium they have been preserved thereon. Definicija koristi izraz zapisi ili dokumenti, a isti se izraz koristi i kod definiranja registraturnoga gradiva: " Kolanović, J. L'institutionnalisation des archives et la quéte de Fidentité nationale en Croatie dans la seconde moitié du XDÍe siecle. Archives et nations dans V

Europe du XLXe siede. Paris : Ecole des chartes, 2004., 58-80, ovdje 70. 3 Principles for Archives and Current Records Legislation. Janus 1(1997), str. 110-116. Novija verzija objavljena je 2004. godine: Choy, S. Principles for Archives and Records Legislation. ICA Study 19 ICA/CLM 1996-2004, Committee on Archivál Legal Matters. 19(2006), str. 11-24. 4 Engleskom inačicom zapisi se prevode kao records, ali nisam mišljenja da prijevod ima smisla u pravnome tekstu (op. E. K.).