ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)

Strana - 67

arhiva. Rezultate istraživanja objavio sam u nekoliko publikacija u zemlji i inozemstvu. Uočio sam i neke nedostatke bogatih arhiva u Córdobi. Ravnatelj Instituta za amerikanistiku, Ceferino Garzon Maceda, i dekan Filozofskog fakulteta, profesor Adelmo Montenegro, pružili su veliku podršku mojim aktivnostima i omogućili su provedbu Sveučilišnih arhivskih misija 1958., tijekom kojih sam uz pomoć mladih profesora donio dijagnozu stanja najvažnijih arhiva u zemlji. Osjećao se nedostatak stručnoga kadra. Pojavila se ideja o stvaranju arhivističke škole. Škola je osnovana 1959. na Filozofskom fakultetu. Kao njezin organizator i ravnatelj, zamislio sam ju gotovo kao institut: osim obrazovanja, škola je trebala imati i funkcije istraživačkog centra, stručnog savjetovanja, koordinacije uz arhivski dodatak. Budući daje bila jedina takva škola u zemlji, smatrali smo da bi trebala obrazovati arhiviste za čitav nacionalni teritorij, dok se ne formiraju drugi studiji, prvenstveno u Buenos Airesu. Vrlo se malo uspjelo realizirati. Zbog svojevrsnog nedostatka arhivističke svijesti, prilično raširenog, te zbog nedostatka financijskih sredstava, mnoga se nastojanja nisu ostvarila. Nije bilo stipendista. Nije bilo drugih studija. Nešto je bolja situacija bila s konferencijama, iako je druga konferencija organizirana 1969., dakle čekalo se deset godina od organizacije prve konferencije 1959. Odlučeno je da će se od tada održavati svake dvije godine. Tako je treća održana u Buenos Airesu 1971., dok je četvrta organizirana nakon pauze od 13 godina. Držao sam jednotjedne tečajeve u raznim argentinskim gradovima, bilo je stručnih savjetovanja, objavljivanja knjiga, monografija i članaka. Tijekom 1960. i 1961. profesor Federico Finó kao član UNESCO-a u Parizu povezao me s tom međunarodnom institucijom, a posredstvom Charlesa Kecskemétija povezao me i s Međunarodnim arhivskim vijećem. Theodore Schellenberg mi je za vrijeme održavanja Prvog interameričkog skupa o arhivima 1961. omogućio kontakt sa svojim kolegama i raznim latinskoameričkim institucijama, te s Odborom za arhive Panameričkog instituta za zemljopis i povijest. Arhivistička djelatnost u Córdobi poprimila je nove dimenzije osnivanjem Interameričkog centra za formiranje arhiva, koji je kasnije promijenio naziv u Interamerički centar za razvoj arhiva (Centro Interamericano de Desarrollo de Archivos). Do takve je inicijative došlo zahvaljujući tadašnjem direktoru Odjela za kulturu Organizacije američkih država, Javiern Malagónu Barcelóu. Na Interameričkom tehničkom skupu o arhivima (1972.) Arhivistička škola u Córdobi izabrana je za sjedište Interameričkog centra za razvoj arhiva, kojemu su dodijeljene dužnosti vođenja godišnjih i periodičkih tečajeva, dužnosti stručnog savjetovanja i bibliografske produkcije koja je bila vrlo oskudna i krajnje potrebna. Moja nova zaduženja u vodstvu organizacije CID A (Centro Interamericano de Desarrollo de Archivos) od 1972. prisilila su me da manje vremena posveću-