ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 29
tražilo bi i veliko povećanje broja fondova udruga, društava i udruženja, zatim osobnih fondova, a posebno zbirki izvornog arhivskoga gradiva. Pojedini veliki arhivski fondovi sa složenom i razgranatom djelatnošću kao npr. Sabor, Zemaljska vlada ili Savska Banovina, Banovina Hrvatska, republička upravna tijela (ministarstva) novijeg razdoblja i dr. prikazani su tako da su pojedine njihove ustrojbene jedinice odnosno serije gradiva, prikazane kao zasebni fondovi. U vezi s takvim složenim stvarateljima postavlja se pitanje formiranja i načina iskaza podfondova. Za pojedine velike i značajne arhivske fondove iskazane su serije, s nazivom i rasponom godina sačuvanoga gradiva. Posebno to vrijedi za veliki broj fondova i zbirki HDA, ali i pojedine fondove područnih državnih arhiva. S druge strane, za pojedine skupine malih stvaratelja s vrlo malo sačuvanog gradiva pojavio se vrlo velik broj malih fondova. Npr. kotarska, općinska i mjesna tijela u vrijeme NDH ili u okviru partizanskog pokreta. Zatim Mjesni narodni odbori poslije 1945., na području školstva fondovi osnovnih škola, brojna tijela društveno-političkih organizacija na lokalnoj razini, fondovi raznih gospodarskih udruženja kao npr. seljačke ili radne zadruge i drugi. U određenom broju slučajeva takvi su fondovi prikazani kao »zbirni fondovi«. U iskazu ovih fondova važno je daje primijenjen arhivistički princip za njihovo formiranje te jedinstven način iskaza podataka koji omogućuje zasebno indeksiranje svih sastavnih djelova ovako oblikovanih zbirnih fondova. 29 Iako su mnogi od prikazanih fondova mali po količini sačuvanog gradiva, odnosno po svojoj stvarnoj i teritorijalnoj nadležnosti oni predstavljaju svjedočanstvo o postojanju brojnih tijela, ustanova i organizacija, a u velikom broju predstavljaju i značajan povijesni izvor. Ovaj Pregled učinio je određeni napredak i u ujednačavanju i cjelovitosti prikaza zbirki preslika arhivskoga gradiva. Ove su zbirke prikazane dosta detaljno, poglavito one u Hrvatskome državnom arhivu koje su dobivene iz Austrije i Italije na temelju arhivskih sporazuma, ali i u drugim arhivima. Unutar pojedinih zbirki preslici su iskazani u serijama i podserijama s podatcima o zemlji, mjestu i arhivu, odnosno ustanovi u kojoj se čuva gradivo, nazivu fonda ili zbirke izvornika, te podatcima o seriji i graničnim godinama gradiva za koje su napravljeni preslici, količina preslika, gdje god je to bilo moguće navedena je i signatura fonda ili zbirke u matičnoj ustanovi. Na taj način i to je gradivo postalo, s obavijesnoga gledišta, dostupnije istraživačima. 2y Preglednost i pretraživost zbirnih fondova i mogućnost indeksiranja postignuta je time stoje svaki stvaratelj dobio svoj podbroj pod kojim je navedeno njegovo sjedište te raspon godina sačuvanoga gradiva.
