ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 28
Na taj način mogli bi se analizirati novi fondovi i za druga vremenska razdoblja odnosno skupine. Na primjer, prirast gradiva i fondova za razdoblje Drugog svjetskog rata najvećim dijelom je uslijedio preuzimanjem gradiva već spomenutih Arhiva instituta za historiju radničkog pokreta, ali i postupkom sređivanja; prirast fondova pravosuđa uslijedio je velikim dijelom uslijed evidentiranja novih stvaratelja kao što su pojedini specijalizirani sudovi, razna pravosudna tijela državnog tužiteljstva i pravobraniteljstva, zemljišnoknjižni uredi, odvjetničke pisarnice, javni bilježnici, kazneni i odgojni zavodi, suci za prekršaje i dr.; porast broja vojnih fondova uslijedio je najvećim dijelom uslijed iskaza gradiva dobivenog postupkom restitucije iz arhiva Austrije, ali i postupkom izdvajanja stvaratelja putem sređivanja gradiva odnosno preuzimanjem najnovijeg gradiva. Veliki porast gradiva i fondova ustanova DPO-a kao i privrede uslijedio je nakon duštvenih promjena i odredbi Zakona iz 1997. i tako dalje. Manji dio arhivskih fondova, i to prvenstveno onih nastalih radom javne uprave i pravosuđa, ali i vojnih organizacija i ustanova te gospodarstva, nastao je uslijed oblikovanja arhivskih fondova s obzirom na povijesna razdoblja. Nastojanje urednika ovog, kao i prethodnog Pregleda, bilo je da prikazom stvaratelja po pojedinim povijesnim razdobljima pruži sliku arhivskoga gradiva vezano uz postojanje pojedinih društvenih sustava odnosno pojedinih država u kojima su djelovali u okviru njihove mjesne nadležnosti i ustrojbene hijerarhijske povezanosti. Isto tako nastojalo se vezivanjem iskaza za pojedina razdoblja, područja i razine djelovanja dati pregled sačuvanog arhivskoga gradiva pojedinih vrsta i razina stvaratelja na većim dijelovima, odnosno za cijelu Republiku Hrvatsku. Potrebno je istaknuti da je takvo oblikovanje arhivskih fondova, po različitim povijesnim razdobljima, u hrvatskoj arhivskoj teoriji i praksi prihvaćeno već od 19. st. Kao primjer može se spomenuti stvaranje zasebnih arhivskih cjelina za prvu (1797.1805.) i drugu austrijsku upravu (1814.-1918.) u Dalmaciji ili za razdoblje francuske uprave (1806.-1814.), ili pak za gradivo središnjih upravnih tijela u Zagrebu (Bansko vijeće, Banska vlada, Namjesništvo, Namjesničko vijeće). Jednako tako je i stvaranje zasebnih fondova u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, premda je često riječ o maloj količini gradiva, općeprihvaćena praksa. Izrijekom ovo je načelo navedeno i u spomenutoj Preporuci o uvjetima i načinu oblikovanja arhivskih fondova i arhivskih zbirki iz 1985. godine. 28 Kako o ovom pitanju u našoj arhivskoj struci postoje razna mišljenja bilo bi korisno ovaj kriterij razmotriti i dati stručna objašnjenja i eventualne izmjene i nadopune. Znatno je razrađeniji i obimniji prikaz stvaratelja i na području odgoja i obrazovanja. Prikazani su stvaratelji od sveučilišta, viših škola, brojnih srednjih škola, osnovnih škola, predškolskih ustanova te đačkih domova. Posebnu analizu Rastić, M. Arhivi i arhivsko gradivo. Str. 280, glava II, stavak 3.
