ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)
Strana - 233
pilo od 1831., odnosno konzistentnije od sredine 19. st. donošenjem Zakona o lokalnoj upravi, te da je težište u spomenutom razdoblju ostalo na kronološkom odlaganju spisa, s velikim značajem indeksa, kao sredstva pretraživanja, te daje tek iza 1900., točnije od 1910. kad je uvedeno sistematsko odlaganje spisa, prema sustavu koji je za općine razradio J. A. Zaalberg, prestalo korištenje indicateura. Svakako treba napomenuti da je ovaj primjer Horsmanu poslužio kao okvir za naznačivanje metodoloških pitanja - on naime polazi od stajališta da je tek akumulacijom pojedinačnih analiza spisovodstvenih sustava moguća komparativna analiza i uvid u razvoj na širem području. Prema povijesti australskih dnevnika (Towards a History of Australiern Diary Keeping), str. 145-166, članak je Michaela Piggota, koji raspravlja o tome što je potrebno da bi nastala takva povijest i što bi ta »arhivistička« povijest obuhvatila. U prvome dijelu članka on se osvrće na stanje proučavanja vođenja dnevnika u Australiji i pitanja istraživačke infrastrukture koja bi bila potpora tome. Također ukazuje na problem definiranja pojma »australskog« dnevnika, te samoga dnevnika, kao vrste zapisa, koji se zapravo neočekivano često pojavljuje kao forma individualnog izražavanja, ne samo u Australiji. U nastavku sugerira moguće teme istraživanja koje proizlaze iz različitih faktora koji su bili poticajem vođenju dnevnika. Spolna, obrazovna i socijalna podloga, kao i profesionalni interesi mogu biti značajni poticaji za njihov nastanak, pa su kao takvi navedeni australski primjeri poput ženskih dnevnika u kojima su, poglavito u 19. st., bilježeni događaji iz dnevnog familijarnog života, koji se uklapaju u novije povijesne trendove istraživanja svakodnevnog života, do ekspedicija na Antarktik u kojima su sudjelovali australski znanstvenici, istraživači, fotografi. Daljnji poticaji mogu biti pojedini događaji poput sudjelovanja u ratnim zbivanjima ili dolaska imigranata, o kojima Piggot također govori. Ovi potonji u Australiji su najčešće nastajali u povijesnim okolnostima otkrivanja i naseljavanja Australije, dok su o svojim ratnim iskustvima često pisali ljudi koji su bili zatočeni kao ratni zarobljenici. Piggot smatra baš te dvije teme značajnim poticajem za istraživački rad. Sandra Ferguson usredotočila se na temu korištenja razglednica u znanstvene svrhe u radu s naslovom »Mrmorenje sitnih glasića«: O ulozi razglednice u znanstvenom istraživanju (»A Murmor of Small Voices«: On the Picture Postcard in Academic Research«), str. 167-184. U svome radu ona nastoji razjasniti zašto povjesničari i sociolozi tradicionalno njeguju oprezan stav kad su u pitanju razglednice kao predmet istraživanja. Radom su prikazani izazovi koje su postavile razglednice svojim razvojem u 19. i 20. st., naime, od prve pojave 1869., kad je poštom poslana razglednica u Austro-Ugarskoj. Na razglednicama tzv. zlatnog doba, koje je uslijedilo, pojavljivali su se romantično prikazani sadržaji, s iskrivljenom slikom stvarnosti, pa je vremenom interes povjesničara za razglednicu, kao povijesni izvor, drastično opao, a tako i interes za proučavanje medija i njegovih sadržaja općenito, zbog nedostatno sačuvanog konteksta, kako se smatralo.
