ARHIVSKI VJESNIK 50. (ZAGREB, 2007)

Strana - 232

okrilju države prije i poslije nacionalnog ujedinjenja (koje se zbilo 1861., a za Veneto i Padovu 1866.). Pažnja autorice uglavnom je usmjerena na analizu srednjovjekovnih i modernih kancelarija, u vrijeme kad su o arhivskome gradivu brinule institucije zadužene za javnu upravu, do pojave historiografskih radova u 19. i 20. stoljeću. Nove metode upravljanja tekućim gradivom, pristigle s napoleonskom vlašću, imale su također utjecaja na metode zaštite arhivskoga gradiva. Taj dio povijesti je na svoj način i najzanimljiviji jer je u djelatnosti kancelarija povezan s pojavom i razvojem urudžbenih zapisnika i kazala u današnjem smislu riječi, te klasifikacijskih sustava, tzv. titularija. U vrijeme pojave titularija nastaje i razvija se i niz koncepata uređenja arhiva na sličnim osnovama - Chechinijev, Arrigonijev i Glorijin. Za razvoj u 20. st. autorica uočava degradaciju klasifikacijskih planova unutar upravnih ustanova, poglavito u međuratnom razdoblju, tumačeći to nedostatkom kvalificiranog osoblja, da bi na kraju 20. st. municipalna uprava svjesna nezahvalne situacije, organizirala tim stručnjaka koji su na nov način formulirali sustav uredskog poslovanja općinske uprave. Michelle Light, pod naslovom Svetost dokaza: Spisovodstvo i kanonizacija na prelazu u 13. st. (Evidence of Sanctity: Record-keeping and Canonization at the Turn of the 13th Century), str. 105-123, piše o postupku kanonizacije u 13. st., koji je 1234. godine uveden kao posebno papinsko pravo, teje obuhvatio ne samo proceduru, već i materijalne tragove u obliku zapisa, vezane uz taj postupak. Postupak je tako s lokalne ravni dignut na novu razinu, čime je uvedena nova kvaliteta nadzora nad postupkom kanonizacije, kontrola ispravnosti vjere i potvrda papinskog autoriteta. Spisovodstveni postupak koji je pri tome uveden artikuliran je u postupku kanonizacije sv. Gilberta. Peter J. Horsman autor je članka Francusko nasljeđe: Prijelaz od kolegijalnog do birokratskog spisovodstva u nizozemskom gradu, 1800-1900. (A French Legacy: The Transition from Collegiate to Bureaucratic Record-keeping in a Dutch Town, 1800-1900), str. 125-144, u kojemu, na primjeru Dordrechta, prati promjene koje su se odvijala u spisovodstvu nizozemskih gradova u razdoblju od 1800. do 1900. godine. Naime od 1795. godine, nastupom francuskih vlasti u Nizozemskoj, počeo se zbivati niz promjena u političkome i administrativnome smislu, koje su se odrazile i na poslovanje gradova. U njima je sustav kolegijalnog upravljanja sa specifičnim vidom uredskog poslovanja, kao odrazom toga, počeo nestajati te ga je postupno zamijenio sustav temeljen na centraliziranom i monokratskom birokratskom aparatu, s novim oblicima spisovodstva. Jedno od bitnih obilježja koje su u spisovodstvenome pogledu donijeli Francuzi sa svojom upravom jeste promjena tipa evidencije, s pojavom novog oblika, nalik suvremenom urudžbenom zapisniku (indicateur). Horsman prati razvoj poslovanja ne samo za francuske uprave, nego i kasnije, iza 1813. On ukazuje na promjene u javnoj upravi na području Nizozemske, te potom u Dordrechtu, u razdoblju do 1898. Zanimljivo je daje značajnije prihvaćanje indicateura u Dordrechtu nastu-